Foto: Marielle Franco, facebook
Mariella Franco likvidirana je samo 18 mjeseci nakon što je, po prvi puta, postala zastupnica Socijalističko-liberalne stranke (PSOL) u Gradskom vijeću Rio de Janeira.
Rijeke ljudi na ulicama Rio de Janeira, ali i drugih brazilskih gradova, odaju počast Marielle Franco, ubijenoj aktivistici za ljudska prava. Ni tri dana nakon likvidacije, protesti ne posustaju. Ustali su svi – studenti, profesori, radnici, siromašni iz oronulih favela, ali i dobrostojeći građani. Uz povike „Mariella živi!“, „Mariella, to smo mi!“ traže da se hitno otkriju i kazne počinitelji, ali i da se zaustavi nasilje u zemlju koja je potpuno zarobljena lavinom bezbrojnih ubojstava kojima se ne nazire kraj.
Marielle Franco, 38-godišnja aktivistica za ljudska prava i gradska zastupnica, ubijena je u automobilu u srijedu navečer zajedno s vozačem Andresonom Pedrom Gomesom dok se vraćala iz posjeta jednoj od favela u Rio de Janeiru. Njezin kolega, zadužen za odnose s javnošću, koji je bio na stražnjem sjedištu je ranjen.
Kako izvještavaju mediji, auto je izrešetan s devet metaka, a riječ je o dva napadača. Postoje indicije da se radi o ciljanom ubojstvu.
Mariella Franco likvidirana je samo 18 mjeseci nakon što je, po prvi puta, postala zastupnica Socijalističko-liberalne stranke (PSOL) u Gradskom vijeću Rio de Janeira.
Foto: PSOL 50
Iz favele u borbu za ljudska prava
I sama rođena u jednoj od favela u Riju, dobro je poznavala probleme obespravljenih i siromašnih. Briga za marginalne obilježila je njezin život. Zalagala se za prava crnkinja, što je i sama bila i što je s ponosom isticala. Kao feministkinja i lezbijka, ustala je i protiv diskriminacije LGBT osoba i za prava žena. Borila se i protiv policijske brutalnosti, posebno u favelama u kojima se ubojstva povezana s drogom dio dnevne rutine.
„Marielle je bila iskrena i hrabra zastupnica žrtava policijskog zlostavljanja i neumorna braniteljica prava žena i tamnoputih Brazilaca“, rekla je Maria Laura Canineu direktorica organizacije Human Rights Watch (HRW) za Brazil.
I HRW i Amnesty International zahtjevaju od brazilskih vlasti hitnu istragu i kažnjavanje počinitelja.
Iako samohrana majka od rane mladosti, Marielle Franco uspjela je završiti sociologiju i magistrirati javnu upravu. Tema njezinog magistarskog rada bile su upravo – favele. Najviše se angažirala u društvenom radu u tim ekstremno siromašnim dijelovima grada. Zalagala se za bolje uvjete života, otvaranje vrtića i opću brigu za stanovništvo.
Kao aktivistica bila je u nevladinim organizacijama poput Zaklade Brazil i Centra za solidarnu akciju Mare.
Njezin predizborni slogan „JA sam jer MI smo“ najbolje oslikava osjećaj solidarnosti i empatije sa sredinom iz koje je potekla i koja ju je doživljavala kao svoj glas u javnosti. Na izborima za Gradsko vijeće 2016. imala je peti po redu najbolji rezultat osvojivši više od 46.000 glasova.
„Politika je svakodnevna borba. Taj rat osjećamo svakoga dana, kad vodimo našu djecu, nećake i unuke u školu, a u njoj nema nastave, bilo zbog pucnjave ili zato što nema nastavnika. Borbu osjećamo i kada nema vrtića, bolničke skrbi, kada nismo poštovane u javnom prijevozu, kada smo omalovažavane na radnom mjestu, zlostavljane na ulicama, silovane kod kuće“, još uvijek stoji u njeznom programu na stranicama stranke PSOL.
Važna joj je bila upravo ženska perspektiva, i u društvu i u politici, iz kojih su žene često isključene.
„Nije čudno da su riječi politika i borba upravo ženskog roda“, isticala je.
Foto: PSOL 50
Protiv policijskog nasilja i vojske na ulicama
Iako feministkinja, nije zaboravljala i ostale obespravljene.
„Nećemo odustati od prava žena, crnaca i mladih. Cilj naše borbe je napraviti razliku. Predlažem da u nju uđemo i djelujemo zajedno kako bi smo zajamčili prava svima u tom dvoznačnom prostoru kao što je država. Iako je najveći kršitelj ljudskih prava, država je ujedno i glavni alat za poštivanje i provođenje naših prava“, poručivala je Marielle Franco.
Mnogi se slažu da Brazilom vlada atmosfera totalne nekažnjivosti, ubojice ostaju neotkrivene, a žrtve i njihove obitelji često ne dočekaju adekvatnu pravdu.
Prema izvještaju Amnesty Internationala za prošlu godinu, nasilje i ubojstva u Brazilu su u velikom porastu, pogotovo prema mladim tamnoputim muškarcima, aktivisti za ljudska prava nisu adekvatno zaštićeni, a policija na javne prosvjede često odgovara nepotrebnom i prekomjernom upotrebom sile.
The Guardian navodi podatak brazilske državne uprave da su samo ovoga siječnja u državi Rio u policijskim akcijama ubijene 154 osobe, što je 57 posto više nego u siječnju 2017.
Isti izvor navodi i podatak da je Brazil na visokom 10. mjestu u svijetu po broju ubojstava. Samo u 2016. ubijeno je 61 600 ljudi, od čega je policija likvidirala njih više od 4 200. U oba slučaja, nesrazmjerno je više osoba tamne puti. Policijske nasilne akcije pravdaju se „ratom protiv droge“.
Problem sigurnosti eskalirao je u veljači ove godine kada je brazilski desničarski predsjednik Michel Temer, samo dan nakon svjetski poznatog karnevala, donio uredbu prema kojoj je vojska dobila ovlasti izaći na ulice brazilske savezne države Rio de Janeiro i pružiti podršku policiji u borbi protiv kriminala.
Vojska je tako potezom pera postala nadležna rješavati civilne stvari, što je nezabilježeno još od kraja 1985. i vojne diktature. Prema predsjedničkoj uredbi, vojska ostaje na ulicama sve do kraja ove godine
Marielle Franco bila je među onima koji se protive takvom rješenju. Smatrala je da će vojna nazočnost samo povećati nasilje u favelama i doprinijeti daljnjem krvoproliću, zbog čega su je neki prozivali da štiti kriminal.
Marielle, presente!
Jedan od njezinih posljednjih tweetova upravo govori o policijskoj brutalnosti koje ne jenjava.
„Još jedno ubojstvo koje se može pripisati policiji. Matheus Melo odlazio je iz crkve kada je ubijen. Koliko će ljudi morati umrijeti da bi ovaj rat završio?“, zapitala se Marielle Franco nedugo prije vlastite smrti.
„Prebolno je izgubiti svoju prijateljicu na ovakav način, kolegicu u sanjanju, životnu partnericu, susjedu u Gradskoj vijećnici. Prebolno je da bi to izašlo iz mene. Ali moramo uzviknuti, moramo reći tko je ta žena! Imamo tu odgovornost! Nastavimo borbu protiv rasizma, mačizma, nejednakosti žena, rasa i klasa!“, uzvikivao je tisućama ljudi David Miranda, prijatelj i stranački kolega Marielle Franco, pred Gradskom vijećnicom u petak.
Govor je, poput stotine drugih ovih dana, završio usklikom „Marinelle, presente!“ (Marinelle, prisutna!“), kako se obično odgovora prilikom prozivke je li netko (još) tu.
I na kraju, jedan bizaran podatak. U prvim satima nakon ubojstva, prema evidenciji tamošnjih operatera, građani Brazila objavili su na društvenim mrežama više od 500 tisuća poruka o likividaciji Marielle Franco. To su učinili građani, pripadnici istog tog (brazilskog) društva u kojem je i za koje je živjela. I koje je na kraju nije uspjelo zaštititi.
