Više je nego očigledan kontinuitet otpora i represije koji drma Španjolsku već duže vrijeme, ne samo po pitanju referenduma u Kataloniji, nego po pitanju mnogih drugih političkih problema sa kojima se režim iz 1978. uglavnom bori silom
Vrhovni sud u Madridu jučer je objavio presudu liderima procesa za nezavisnost u Kataloniji. Dvanaest čelnika katalonskog procesa za nezavisnost su tako ukupno dobili 99,5 zatvora zbog ustanka, pronevjere javnih sredstava i neposluha.
Kazne za lidere independentističkog procesa u Kataloniji izgledaju ovako:
Oriol Junqueras: 13 godina zbog ustanka i pronevjere javnih sredstava
Jordi Turull: 12 godina zbog ustanka i pronevjere javnih sredstava
Raül Romeva: 12 godina zbog ustanka i pronevjere javnih sredstava
Dolors Bassa: 12 godina zbog ustanka i pronevjere javnih sredstava
Carme Forcadell: 11 i pol godina zbog ustanka
Josep Rull: 10 i pol godina zbog ustanka
Joaquim Forn: 10 pol godina zbog ustanka
Jordi Sànchez: 9 zbog ustanka
Jordi Cuixart: 9 zbog ustanka
Meritxell Borràss, Carles Mundó i Santi Vila kažnjeni su sa godinu i osam mjeseci pravosudne diskvalifikacije i desetomjesečnu novčanu kaznu uz kvotu od 200 eura po danu.
Nije bilo pretjerano drugačije od onoga što se predviđalo. Očekivale su se teške kazne za predvodnike independentističkog procesa u Kataloniji. Vrhovni sud prihvatio je tezu Državne advokature o pobuni u odnosu na onu koju je branilo Tužiteljstvo. Sudac Manuel Marchena tvrdi da je bilo nasilja, što je suštinski razlog za osudu zbog ustanka, iako objašnjava da događaji koji su se dogodili u Kataloniji nisu bili dovoljni da „učinkovito nametnu teritorijalnu neovisnost i ukidanje Ustava na teritoriji Katalonije“. U ovom suđenju „za primjer drugima koji bi pokušali isto“ Vrhovni sud je odbio zahtjev osuđenih koji bi im omogućavao da nakon pola izdržane kazne steknu treći stupanj (poluslobodu). Marchena tvrdi da nakon što su „jednom diskvalificirani nema rizika da će opet počiniti isti zločin sa pozicije javnih dužnosnika“.
Kritičari presude argumentiraju da je presuda teška te da se lidere nije moglo tužiti za ustanak jer „nije bilo ozbiljnog i nepodnošljivog nasilja, a još manje oružanog“. Iz CRT-a navode kako „ovo nije presuda samo liderima procesa, već da je ovakva presuda i prijetnja radnicima i radnicama koji zauzimaju fabrike, studentima koji sjeku autoceste, ženama koje izlaze na ulice protiv seksističkog nasilja ili aktivistima koji se bore protiv deložacija.“
I
Kakva je reakcija političkih partija u Španjolskoj na presudu? Lider stranke lijevog centra (PSOE-a), Pedro Sánchez, kazao je kako se „ovom presudom završava sudski proces koji se odvio sigurno, sa apsolutnom transparentošću. Sve to po načelu koje jača našu demokraciju: svi građani su jednaki pred zakonom“. U tonu pravnog cinizma nastavio je i predsjednik partije Ciudadanos Albert Rivera koji je kazao kako independentistički lideri „nisu bili osuđeni zbog svojih ideja: u Španjolskoj možete biti independentist, ali ne možete biti delinkvent koji pokušava razbiti našu zemlju“.
Lider desne Narodne stranke Pablo Casado je kazao kako se „na svaki poziv na neposlušnost, ustanak ili recidivizam mora odgovoriti snažno.“ U još desnijem Voxu nisu zadovoljni čak ni ovako teškom presudom pa će uložiti žalbu na nju i tražiti dvostruko veću kaznu.
Očekivano ili ne? Lider Podemosa, Pablo Iglesias, kazao je kako „će svi morati poštovati zakon i prihvatiti kaznu“. Kazavši još kako je „od danas vrijeme da se zasuču rukavi i da se počne raditi na obnovi mostova između podijeljenog dijela katalonskog i španjolskog društva“.
Martí Caussa, član redakcije španjolskog ljevičarskog časopisa Viento Sur tvrdi da „činjenice upućuju na to da 1. oktobra 2017. nije bilo burnih djela i nasilja koja opravdavaju tako ozbiljne optužbe i osude, jer je poneko nasilje koje se ponegdje dogodilo bilo znatno manje nego na mnogim demonstracijama u Španjolskoj ili Europi“.
Alejandro Caamaño iz Barcelone, društveni znanstvenik i aktivist katalonske independentističke ljevice kaže da nam „ova presuda otkriva frankističku društvenu strukturu historijski naslijeđenu od Španjolske države i otkriva novi autoritarni model za 21. stoljeće gdje se represija vrši na isti način, ali bez upotrebe vatrenog oružja i sličnog nasilja. Ovdje su osuđeni čak i aktivisti i političari poput 'Jordija' (Jordi Sànchez i Jordi Cuixart) i političari koji su demokratski izabrani da izvrše svoj mandat. Ova presuda je čak veća od presude Antoniju Tejeru i još trideset i dvojici oko njega za državni udar 23. februara 1981, što pokazuje kako španjolsko političko podzemlje kontrolira sudsku moć, političku moć, pa čak i medijsku. Tako se osudilo dva milijuna ljudi koji su tada glasali na referendumu, bez obzira kako su glasali. Bez obzira na političku poziciju, bili za ili protiv nezavisnosti, ovo je napad na slobodu izražavanja. Ovo nema veze sa onim što bi se trebalo shvatiti kao stanje demokratskih prava 21. stoljeća, već sa frankističkim nasljeđem u španjolskim strukturama i u onom autoritarnom sloju Španjolske države koji vidimo danas, ne samo sa ovom presudom, nego sa agresivnošću sigurnosnih snaga prema kamerama, reporterima i ispaljivanjem visokoelastičnih metaka na civilno stanovništvo. Ovo predstavlja snažan zaokret ka obnavljanju i rekonfiguraciji autoritarizma (21. stoljeća) unutar medijskog društva“, kaže Caamaño.
II
Jučer su se održali veliki protesti širom Katalonije, a nastavljaju se održavati i danas. Cilj je bila blokada aerodroma El Prat u Barceloni. Civilna garda i Mossos d’Esquadra (katalonska policija) su bili raspoređeni širom Barcelone. Organizacija Demokratski cunami pozvala je na prosvjed te je jučer masovno blokiran pristup aerodromu. Zbog prosvjeda jučer je do 20 sati odgođeno 108 letova, dok je kompanija Vueling već otkazala 20 letova za danas.
Prosvjedi dakako nisu prošli bez policijskog nasilja. Policija je na prosvjednike ispaljivala gumene metke. Spominju se brojke od 131 povrijeđene osobe. Nasilje je rezultiralo time da je jedan momak od 22 godine pogođen u oko tijekom protesta te je izgubio oko.
Osim što je pored aerodroma i centar Barcelone bio preplavljen prosvjednicima, i na ulice drugih katalonskih gradova izašlo je mnoštvo presvjednika. Prema informacijama lokalne policije, u Gironi je bilo preko 25 000 prosvjednika, u Lleidi oko 8 000 a u Tarragoni 6 000. Međutim, prosvjedi nisu zaustavljeni samo u Kataloniji, nego su se održavali i održavat će se širom Španjolske. Sutra je zakazano okupljanje u znak solidarnosti sa Katalonijom na centralnom trgu u Madridu – Plaza del Sol.
Glavno pitanje nakon svega ovoga je da li je proces koji bi mogao dovesti do referenduma u Kataloniji ireverzibilan? Sa svakim novim udarom režima, otpor na ulicama se povećava. Do kada će se stvari odvijati ovako? Teško je predvidjeti, ali je i više nego očigledan kontinuitet otpora i represije koji drma Španjolsku već duže vrijeme, ne samo po pitanju referenduma u Kataloniji, nego po pitanju mnogih drugih političkih problema sa kojima se režim iz 1978. uglavnom bori silom.
Autor: Darko Vujica, Prometej.ba
