Sjećanja: Kroz noge

foto: Istorija ex yu fudbala

Sudija sviraj kraj. Dva puta dobio loptu kroz noge. Publika se zabavila njegovom mukom. Muka teška. Još teže, neće moći desetak dana do čaršije. Zajebavaće ga mlado i staro. Šta ga trener ne vadi iz igre? Sreća, sudija odsvira kraj. Bježi kući koliko ga „probušene“ noge nose. Ovaj turnir neće nikada zaboraviti.

Autor: Impuls

Godine prošle, gorčina ostala. Fudbal isključivo gleda. Nešto fali kod ovih fudbalera. Trče, dobro primaju loptu, otkrivaju se. Ima tu akcija, poteza o kojima se priča u kafani. Ali, kao da su nešto zaboravili. Proturiti protivniku loptu kroz noge. Duge kafanske poemike. Prvi, da su zaboravlli to raditi. Drugi, ne daju treneri jer se time „gubi kontinuet igre“. Treći, da se time ugrožava čast i ugled protivničkog igrača. Četvrti, „višak“ u igri teško se može nadoknaditi. Peti, nekada i može kroz none, ako se radi o treningu...itd,itd,itd...

Kafanski „ukusi“ različiti. Svako tumači na svoj način. Krajnji cilj da se dođe do „rješenja“. Čast svakome, veresija nikome. Privilegija proturiti loptu kroz noge, sklop talenta, upornosti, dominira mangupluk, pa ako hoćete i bezobrazluk.

Sve se čini kako sadašnji fudbaleri nisu „tjerali“ loptu na Školskom (namjerno pišemo sa velikim slovom Š), igralištu kod Zelenog mosta ili nekoj drugoj livadi pored Vrbasa. Igrali na turnirima - glavna nagrada pečeno jagnje i dvije gajbe piva. Ako griješimo tražimo izvinjenje. Ako nismo pogriješili, vidimo se, pa ko kome....Kroz noge...

M.V.