Iz sjećanja: Kućni savjet

Foto: Stara Banjaluka - Borik

Kućni savjet. Danas bi to bilo Zajednica etažnih vlasnika, ali kako su nekada stanovi bili u društvenom vlasništvu, to je bio Kućni savjet. Od bitnog značaja za život, na primjer, u jednom neboderu ili soliteru, ova „institucija“ imala je i vaspitno-pedagošku ulogu. O tom drugom prilikom. Kućni savjet, kažu, bio je alfa i omega.

Autor: Impuls

Članovi su, uglavnom, bili radni ljudi i građani. Naravno, u nekim zgradama veći uticaj u radu imali su penzioneri: milicijiski i civilni, relativno mladi penzionisani (beneficiran radni staž), dok su radni ljudi i građani imali upliva koliko su obaveze na radnim mjestima dozvoljavale. Na sastancima Kućnih savjeta bukvalno se sve dogovoralo i riješavalo. Od popravki u zgradama, tekućim problemima, kontaktima sa stambeno-komunalnim organizacijama, sastančilo i pričalo se aktuelnoj društveno-političkoj situaciji, analiziralo bezbjedosno stanje, pa i politička situacija. Prioritet u raspravama (monolozi, uz obavezno usvajanje zaključaka) imali su penzioneri. Zbog svog ranijeg posla i tvrdnji da oni „dobro poznaju situaciju“. Mlađima, kooptiranim u savjete ponekad je bilo dosadno slušati ove priče. Najčešće, bili su na sastancima kada je trebalo „izboksati“ kakvu prostoriju za kulturno-zabavne aktivnosti da „omladina ne bude na ulici“. Kako su počinjale i završavale te „kulturno-zabavne aktivnosti“, uglavnom poznato, ali i o tome drugom prilikom. Članovi su birali predsjednika i blagajnika, valjda i sekretara. Značaj predsjednika ogledao se u tome kada je odlazio u nekakvu institiciju, gdje je trebala čvrsta ruka i jaka riječ. Čini se, ipak, da je blagajnik bio sve. Osim što je naplaćivao utrošenu vodu, stubišno svjetlo, naknadu za čišćenje, fond za održavanje zgrade i sebi nešto pride kao naknadu za posao koji radi, djelovao kao glavni operativac.

Čini se „djevojka“ za sve - naplaćivao, brinuo se o tehničkim nedostacima s kojima je upoznavao predsjednika, redovno obilazio zgradu i njene prostore. Tako je, između ostalog, organizovao i čišćenje snijega. Jedne godine u gradu snijeg je počeo uobičajeno padati. Tokom dana i noći pretvori se u snježnu mećavu. U opasnost došle breze ispred zgrade. Prema pričanju jednog od nekadašnjih stanara nebodera u jednom od naselja, ustao je oko pola tri ujutro do toaleta. Nakon obavljenog posla provirio kroz prozor. Ima šta vidjeti. Komšija što je obavljao blagajničku dužnost izašao u punoj opremi i otresa snijeg sa drveća što je napadao tokom noći. Priča druga. Bezbjednost i društvena samozaštita na visokom nivou, bivšeg (penzionisanog) pripadnika milicije „natjerala“ da provjeri prostorije u zgradi. Iz jedne od veš-kuhinja neko lupkanje. Valjda primjenjući „desantnu“ taktiku u veš-kuhinji zatiče jednog od mlađih stanara. Ovaj sklapao i pravio nekakve muzičke kutije.

Dijalog (što smo čuli to prenosimo) izgledao ovako:

• Šta radiš?
• Ništa, pravim ove kutije.
• Ima li tu kakve droge?
• Nema.
• Dobro, dobro. Nastavi sa poslom. Dobro je kada se nešto korisno radi u životu.

O kućnim majstorima koje je u svom „posjedu“ imao Kućni savjet, drugom prilikom.

M.V.