Iz arhiva: Omladinski embargo
Novinarima i medijima često se u današnjem vremenu dogodi da ne mogu doći do informacija. Predstavnike „sedme sile“ znaju „iskulirati“ javne institucije i preduzeća, institucije vlasti, političke partije, političari. Istina, ima i onih koji, koliko im prilike i okolnosti dozvoljavaju, pokazuju transparentnost u odnosu sa medijima i novinarima.
Autor: Impuls
Ipak, da bi izbjegli novinarska pitanja i zahtjeve, pa i ona koja su po njihovom mišljenju nepodobna i neprihvatljiva, sakrije se to u saopštenjima za javnost, često sročena birokratskim riječnikom, koja ništa ne otkrivaju, i uglavnom sakrivaju konkretne činjenice i informacije. Specifičnost u bježanju od medija jesu i tzv. sastanci iza zatvorenih vrata: novinari dođu, poljube vrata, pa onda i po nekoliko sati čekaju da se neko pojavi, na „prepad“ hvataju izjave. Međutim, reklo bi se ništa novo.
Slični scenariji primjenjivani su i prije trideset i šest godina. Svjedočanstvo u obliku novinskih tekstova potvrđuju da nisu samo stari političari bili da se „ne ide u medije“, nego da su i političke junoše dosljedno pratile starije kolege. Tako je na Kozari, na Mrakovici, prije trideset i šest godina održana višesatna rasprava o pripremama za omladinske kongrese. I na kraju ove rasprave, tadašnji predsjednik MOK SS0 Banja Luka (Međuopštinske konferencije Saveza socijalističke omladine Banja Luka) „zamolio predstavnike sredstava informisanja da napuste salu“. Razlog je bio „informacija strogo povjerljivog karaktera“. Ali, novinari nisu ostali dužni tadašnjim mladim političarima. „Povodeći se za starijima i mladi, kojima je po prirodi svojstvena otvorenost i istinoljubivost, kako vidimo posežu i za embargom na informaciju....“
M.V.
Foto:Arhiv
