ŽUTA MINUTA – Srećan ti Praznik rada Kristijane Šmite

  Ilustracija Jelena Žilić

Urbana legenda kaže da sva tri člana Predsjedništva BiH dolaze iz stranaka koje se bar po imenu ili programu definišu kao ljevica, pa bi im položaj radnika trebalo biti prioritet. Stanje na terenu je ipak „malo“ drugačije. „Nacionalizam“ i „patriotizam“ ipak donose više glasova na izborima.

piše: Miljan Kovač

Više simbolički nego protestno, šetaju danas kolone radnika Sarajevom i Banjalukom. Pitanje je da li će ih na tim skupovima predvođenih sindikatima u čiju sindikalnu borbu malo ko vjeruje, biti više nego na radnim mjestima, uglavnom onim neevidentiranim gdje rade na crno. U svakom slučaju mnogo, mnogo, manje, od broja onih koji su izgubivši svaku nadu da će jednog dana u ovoj zemlji živjeti od vlastitog rada, bolji život potražili tamo gdje će se njihov trud cijeniti i adekvatno platiti. Tako će se i ovaj Prvi maj u Bosni i Hercegovini, više pamtiti po mirisu ćevapa, nego po borbi za radnička prava. I ništa novo, jer ovdje je radnika sve manje, pogotovo onih „pravih“ industrijskih, jer ozbiljne industrije odavno nema. U državi koja preživljava od inostranih kredita, pozajmica, donacija drugačije nije ni za očekivati.

Neće o tome puno govoriti ni predstavnici sindikata koji predvode današnje „proteste“, jer poznato je da oni ne vole da se „zamjeraju“ vlastima. Uostalom, nemaju oni ni puno razloga da se bune. Primjera radi prvoj i vječitoj sindikalki u RS, Ranki Mišić bi i ministri u Vladi RS mogli pozavidjeti, koliko da „pristojnoj“ plati, toliko i na „sigurnom poslu“ predsjednice Sindikata na „neodređeno“.

Nisu se svih ovih godina u borbi, ili bar zalaganju za radnička prava preznojili ni političari. Od onih na vlasti to nije bilo ni za očekivati, radnici zaposleni po njihovim porodičnim kompanijama i kumovskim firmama na ulice izlaze samo u posebnim prilikama. To nikako nije Prvi maj, ali jesu predizborni skupovi vladajuće stranke ili kontraprotest protiv onih što tvrde da su izbori pokradeni i drugi „patriotski skupovi“.

Da je „patriotizam“ unosniji posao od industrije, građevine ili ugostiteljstva stava su i u „opoziciji“ u Republici Srpskoj. Jer umjesto borbe za prava radnika ili kako uobičavaju reći „običnog čovjeka“, unosnije je za onima na vlasti igrati igru ko je veći „patriota“, ko je izdao „nacionalne interese“ i iz udobne „opozicione“, poslaničke klupe zalagati se za promjene koje na taj način nikada doći neće. Jer „p'oso je dobar a para laka“. Ko ne vjeruje neka pita lidera PDP-a Branu Borenovića, prekaljenog „opozicionara“ sa svih prvomajskih izleta.

Naravno, ako nije zauzet poslom novog nezvaničnog portparola Milorada Dodika u osudama „nametnutih odluka“ Visokog predstavnika, ili kako vladajući i „opozicioni“ lideri u RS radije kažu „njemačkog turiste“. Kombinacija praznika i lijepog, sunčanog dana prilika je za mladog opozicionara na vlasti (nije oksimoron nego simbioza), Draška Stanivukovića, da napravi seriju selfija sa pripadnicima „našeg naroda“. Iako Prvi maj nije dio „naše tradicije“, selfi s gradonačelnikom bi mogao postati i dio „narodnog predanja“ prije nego „urbane legende“.

A urbana legenda kaže da sva tri člana Predsjedništva BiH, dolaze iz stranaka koje se bar po imenu ili programu definišu kao ljevica, pa bi im položaj radnika trebalo biti prioritet. Stanje na terenu je ipak „malo“ drugačije. „Nacionalizam“ i „patriotizam“ ipak donose više glasova na izborima. Zato se u Predsjedništvu radije prave prijemi za vjerske vođe – vaskršnji, uskršnji, bajramski... Prvomajskog prijema nema, pa neće valjda, radnike, rudare, drvosječe, primati u svečane državne sale!? Radnicima je ipak mjesto ispred institucija, sve dok ovakvi „zaštitnici“ naroda i države sjede u istim. Do tada, mnoge nade su uprte jedino u turizam, tačnije u „njemačkog turistu“, koji je za jedan dan, uradio više nego „branioci“ državnih i nacionalnih interesa za deset godina. Ipak, iako je uradio posao političara, onaj posao koji je u isključivoj nadležnosti građana, radnika, on i da hoće, ne može završiti.

Dok to većina ne shvati, prije nego i posljednji radnik napusti Bosnu i Hercegovinu, biće samo statisti predizbornih i „patriotskih“ skupova.

Ovako, dimiće prvomajski roštilji po Bh. brdima i uz obale rijeka, sve dok ih bude imao ko paliti.

Kolumne „Žuta minuta", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.

Autor: Impuls