CRVENI KARTON - „Srpska open“: Nije smiješno, ali je skupo!

 Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“

Dušan Lajović nam je definitivno pokvario idilu! Em je pobijedio Novaka Đokovića, em je igrao fantastično, em je famozni „Srpska Open“ vratio tamo gdje mu je mjesto: među teniske turnire.

piše: Milkica Milojević

Jer, kako je bilo krenulo, „Srpska open“ je ličio na slet „srpskog jedinstva“ i sajam odanosti Novaku Đokoviću, na kojem se, usput, igra tenis.

U taj paket se odlično uklopilo bildanje „državotvorne politike“ Milorada Dodika, sve sa prijetnjama odcjepljenjem Republike Srpske, plus poslovična uznositost Banjalučana, koji su povjerovali da je njihova varoš centar svijeta.

„Srpska open“, je ustvari „Srbija open“, ATP turnir koji je utemeljila porodica Đoković, i koji je, specijalno za ovu priliku, pozajmljen prekodrinskoj braći u Banjaluci.

A poslužio je kao kič šarada po principu „hl(j)eba i igara“.

Dok entitetski budžet grca u dugovima, u izgradnju teniskog kompleksa, na kojem je održan turnir, utucano je najmanje 50 miliona maraka narodnih para.

Ali, kad dolazi Novak, nek košta šta košta! Udri brigu na veselje!

Dok Bosna i Hercegovina klizi u propast, ambasador ove države u SAD, Bojan Vujić, spremno je napustio najvažniju diplomatsku destinaciju na planeti, da bi u Banjaluci preuzeo ulogu predsjednika Organizacionog odbora „Srpska opena“. I u svojim izjavama neprestano ponavljao „Banjaluka i Republika Srpska“, nijednom ne spomenuvši Bosnu i Hercegovinu.

Ali, ko šiša tu BiH, nije ovo „BH open“, nego „Srpska open“, pa nek crkne „političko Sarajevo“!

Uostalom, njegova ekselencija Vujić je odlično obavio misiju: utegao je „Srpska open“ kao švajcarski satić i predao ga direktoru turnira Đorđu Đokoviću. Niko nije očekivao da će legendarni Novak već u četvrtfinalu izgubiti na „domaćem terenu“, na turniru svog brata, ali šta da se radi.

Da bi narodu sve bilo šarenije i zamamnije, po oprobanim principima kiča, koji podrazumijeva gomilanje i vaskoliku teatralnost, u sedam dana trajanja turnira spakovano je mnoštvo „pratećih sadržaja“.

Kontroverzni „faraon“ iz Visokog, Semir Osmanagić, u Banjaluci je održao „javno predavanje“, kojem su prisustvovali njegov stari frend Novak Đoković i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.

Cvjećari su napravili slavoluk sa Noletovim imenom, da se tu slikaju oni koji nisu uspjeli ugrabiti fotografisanje sa najboljim teniserom svih vremena. A neki su, bogami, samo s tom namjerom, došli čak iz Australije i Kine, da ne spominjemo Foču.

Gorepomenuti gradonačelnik je u Parku „Mladen Stojanović“, nedaleko od teniskih terena, iznio „najveću rođendansku tortu ikad viđenu u Banjaluci“, kako bi obilježio Dan grada, koji se u sretnija vremena zvao Dan oslobođenja od fašizma.

I tako dalje.

Samo se Milorad Dodik držao politike, likujući zbog uspjeha. Jer, „Srpska open“ je, između ostalog, bio i potvrda „sinergije“, kako u SNSD zovu pripitomljavanje banjalučkog gradonačelnika, nekoć žestokog opozicionara, koji se proslavio kao „dečko koji je pobijedio Dodika“.

-       Gledam kako gradonačelnik govori fino, saborno. Dobro što je on gradonačelnik, jer da nije, sad bi on visio po ovim ogradama – rekao je Dodik na otvaranju teniskog kompleksa, izgrađenog specijalno za „Srpska open“.

Tako je Dodik, još prije prvog gema, zakajlao Stanivukoviću uz gromoglasni smijeh prisutnih.

I to je bila prva i posljednja šala, vezana za „Srpska open“, koja nije dočekana na nož. Jer, nije „Srpska open“ za zajebanciju! Dobro, osim ako Dodik zajebava Draška.

Jer, kič ne trpi iskrenost, čak ni ako je uvijena u humor.

Tako je satirični portal „Bijelina njuz“ objavio da je Novak Đoković doputovao u Banjaluku, ali je nije mogao prepoznati, pa se odmah vratio u Monte Karlo, vjerujući da je prevaren.

-Uzalud su mu objašnjavali da je odjednom nađeno 50 miliona KM, da su asfaltirane ulice i zakrpljene rupe, da su Dodik i Draško najbolji frendovi i da „Agape“ prodaje picu na turniru – napisali su satiričari.

I još su dodali da će umjesto Đokovića prvi nosilac biti Stanivuković.

Uslijedila je lavina komentara u stilu: „Nije smiješno!“

I nije smiješno, groteskno je.

Slično je prošla i objava Ozrena Perduva na Fejsbuku, nakon neočekivanog poraza Novaka Đokovića.

-       CIK je sad objavio: Nole ipak u finalu – napisao je Perduv.

Naravno, ni ovo nije smiješno. Ustvari, bilo je sramotno. Nakon što je Lajović pobijedio Đokovića, publika je demonstrativno napustila tribine, bez aplauza i ne sačekvaši izjavu pobjednika.

Da sad ne spominjemo druge nepodopštine urbane elite, koja je galamila kao na fudbalskim utakmicama zonske lige i šetala između gemova kao da je „Srpska open“ gradska verzija Kočićevog zbora.

Čak je i Đoković u jednom trenutku morao da utišava publiku, i to ne bilo koju publiku, nego VIP goste iz svečane lože.

Ali, šta je tu je. Bilo pa prošlo. Idemo dalje.

Mnogi će zaboraviti da su gradnju teniskog kompleksa pratile krivične prijave i da je zdanje dobilo građevinsku dozvolu tek nekoliko dana prije početka turnira. I zaboraviće kako je Dodik novčanicama kitio bauštelce koji su udarnički radili da bi kompleks bio završen na vrijeme.

Kao što su zaboravili da je stojama maraka 2020. godine, usred korona krize, Dodik kitio radnike, koji su, isto udarnički, gradili famozni Nacionalni teniski centar za potrebe „Adria tura“.

Da podsjetimo zaboravne, na tom turniru je najavljen nastup Novaka Đokovića i još nekoliko svjetskih teniskih zvijezda. Ali, avaj, „Adria tur“ nije održan, jer je većina takmičara fasovala koronu.

A Nacionalni teniski centar, u koji je utucano 1,7 miliona narodnih para, nakon toga je uglavnom zjapio prazan. Sve do „Srpska opena“, kad se ispostavilo da ne „ispunjava uslove“, pa su se radnici opet zarukali, a budžeti odriješili kesu. S našim parama.

Da se razumijemo, „Srpska open“ je bio sjajno organizovan turnir, na kojem su gledaoci mogli da uživaju u vrhunskom tenisu. Lijepo je to. Ali, zar smo stvarno toliko bogati, napredni, prosperitetni, da imamo sve, pa nam još samo fali međunarodni teniski turnir.

I čemu mistifikacija jednog, na kraju krajeva, sportskog događaja.

ATP turnir iz serije 250, a u tu kategoriju spada i „Srpska open“, nije nikakvo mitsko biće, nego jedan ozbiljan turnir. Četvrti rang svjetskih teniskih takmičenja. Ovakvih turnira ima 40 širom svijeta, od Buenos Airesa do Kuala Lumpura. Nije to, dakle, ni „Vimbldon“, ni „Rolan Garos“.

I nisu bili u pravu oni koji su ushićeno tvrdili da je u Banjaluci „prvi put u regionu održan ovako značajan turnir“. Zagreb je imao svoj ATP 250 turnir do 2015. godine. ATP 250 turnir ima i Umag u Hrvatskoj, i to još od 1990. godine, kada se ovo takmičenje zvalo „Yugoslav open“.

Naravno tu je i „Serbian open“, koji je ove godine „pozajmljen“ Banjaluci.

Dakle, gledali smo dobar tenis, dočekali goste iz daleka, lijepo se zabavili, a sad, što bi rekao Slobo Milošević, „nazad na svoja radna mjesta“. Srpska reset! Valja nadoknaditi onolike paretine. Valja smisliti šta ćemo sa „teniskim kompleksom“, koliko će (naših) para trebati za njegovo održavanje. I da li je „Srpska open“ bio jednom i nikad više.

Jedan šaljivdžija je nedavno rekao da su samo Katar i Republika Srpska dovoljno bogati da grade sportske komplekse za jednokratnu upotrebu.

(Kolumne „Crveni karton“, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)

 Autor: Impuls