ZELENI TALAS - Koliko truda ulažemo da bi uništili ljepotu u kojoj živimo, a koliko da je sačuvamo

Ilustracija Jelena Žilić

Najstarije evropske prašume, prelijepe divlje rijeke, nestvarni vodopadi, velebni kanjoni, nepregledna polja, raskošne šume. Sve to je, i čak mnogo više, Bosna i Hercegovina kojom dominiraju čuda prirode. Ali sve to može i da nestane ukoliko se ne pobrinemo da zaštitimo i ostavimo u nasljeđe „nekim novim klincima“.

Piše: Jelena Jevđenić

Prije nekoliko dana ugostila sam prijatelje iz Austrije, tačnije iz Tirola, regije u kojoj dominiraju Alpi prekriveni glečerima i prelijepom prirodom. Najpoznatije pohodište turista iz cijelog svijeta. Bježeći od banjalučke vrućine jedan dan smo išli na izlet na Janjske otoke u Šipovu. Način na koji su oni doživjeli taj raj u prirodi se ne može dovoljno dobro opisati riječima. Samo su rekli „Mi sada ne znamo šta da vam pokažemo kad dođete kod nas, ovo je teško nadmašiti“.

Šta bi tek bilo da su obišli cijelu Bosnu i Hercegovinu i njenu prirodu?! Bosanskohercegovačke rijeke, polja, planine, pećine, jezera, šume...

Bolje pitanje bi bilo postaviti nama, građanima ove države; kako to da tako zvjerski uništavamo prirodu i činimo minimum da je očuvamo. Pouku kako se čuva priroda potrebna je i vlastima i svim građanima. Zbog strahovito ogromne eksploatacije, uništenja, zagađenja i nemara.

U Tirolu je jako malo mjesta za gradnju. Tirolci su još davno prepoznali raritet svog krajolika i godinama već pametno koriste ove resurse. Zarađuju od prirode, ali je pritom i čuvaju.

U Bosni i Hercegovini broj zaštićenih područja je najmanji u Evropi, pokriva svega oko 3% teritorije. Istovremeno, po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti BiH je među najbogatijim zemljama „Starog kontinenta“.

BiH je potpisnica Konvencije o biološkoj raznolikosti, te se obavezala da će do 2020. zaštititi 17 posto svoje teritorije. Rok je debelo probijen. Razlog tome je što su vlasti i lokalne vlasti sabotirali prijedloge zbog, kako su navodili, egzistencijalnih i ekonomskih prijetnji. U svemu tome zastrašili su i građane, pa im se na pomen zaštite nekog područja stvara bojazan da će izgubiti svoju zemlju.

Prećutalo se ono najbitnije.

Kada se zakonom zaštiti neko područje ono se čuva od pohlepe i profita pojedinaca. Tako se stvara korist za cijelu zajednicu i što je najbitnije, ostavlja se očuvana priroda budućim generacijama.

Voditi bitku za prirodu sa korumpiranom vlašću se često čini kao Sizifov posao.

U prostornim planovima ima dosta područja koja su planirana za zaštitu, ali u praksi, kada se treba konkretno i zaštiti, sasvim malo je urađeno.

Korupcija, ekonomski interes (pojedinaca), tromost institucija su neki od razloga zašto je veliki broj područja, koji su od ogromnog značaja za prirodu, nezaštićeno ili već uništeno.

Nekoliko inicijativa za zaštitu područja u BiH je pokrenuto od strane civilnog sektora. Kanjon Vrbasa, Neretva, pećina Magara, Drina i mnogi drugi. U većini ovih područja se nalaze vrste biljaka i životinja koje su ugrožene na svjetskom nivou.

Naša zemlja bi mogla biti ponos ako bismo sačuvali sve te ugrožene vrste, i biti primjer u svijetu kako smo uspjeli zaštiti ono što ni najveće zemlje planete nisu uspjele.

Inicijativa za zaštitu Livanjskog polja je trenutno najaktuelnija. Ovo kraško polje ima tri stalne rijeke, nebrojeno privremenih vodotokova, nevjerovatne ponore, okruženo planinama s bogatim biljnim i životinjskim svijetom. Čak 77 posto svih ptica koje su zabilježene u Bosni i Hercegovini zabilježeno je ovdje.

Da bi sačuvali autentičnost ovog područja i bogatstvo biodiverziteta pod hitno je potrebno očuvanje ovog polja staviti u zakonski okvir. Na ovaj način i ljudi bi uživali veću zaštitu.

Samo prije godinu dana, mještane sela Megdan kod Livna je tukla policija jer su branili svoje pravo na vodu od investitora koji je na ilegalan način počeo sa radovima.

Ako kapitalisti ne poštuju pravno na život ljudi, kakvu tek zaštitu može da očekuje nekoliko stotina vrsta biljaka i oko 270 vrsta ptica ovog predjela.

A svi su jednako bitni za očuvani biodiverzitet koji je okosnica u borbi protiv klimatskih promjena.

Ukoliko se ostvare slutnje naučnika da će ovo ljeto biti najhladnije u odnosu na buduća ljeta, onda će nam itekako trebati sve više predjela očuvane prirode sa svim njenim stanovnicima više nego klimom rashlađene prostorije u kojima ćemo biti kao u zatvoru.

Kolumne „Zeleni talas", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH) 

Autor: Impuls