CRVENI KARTON - Hiljadarka
Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Hiljade radnika u Republici Srpskoj s čežnjom iščekuju da im plata prebaci „granicu snova“ od 1.000 maraka. Ej, hiljadarka! Rekao Milorad Dodik da će minimalac biti 1.050 KM, a što Dodik izjavi ili na Tviteru objavi, to mora biti! Ali, nije minimalac tamo neki zakon, pa da prođe glatko. Pare su u pitanju. Pa je, naravski, zapelo.
Piše: Milkica Milojević
Poslodavci su se digli na noge, kukaju ko sinje kukavice: propašće im biznisi, ako plate prebace 500 evra. I nisu to, vele, samo plate, ima tu još trista čuda: te topli obrok, te prevoz, te, gluho bilo, regres, pa porezi, doprinosi... Nakupi se toga.
Dobro, ima i milionskih podsticaja iz budžeta za kompanije, ali poslodavci to ne spominju.
Ne spominju ni svoje milionske dobiti, jahte i vile, a i što bi, pošteno su to zaradili. Zar bi sve to stekli praveći kifle, cipele i gaće, da su se razbacivali platama!
Prijete da će hiljade radnika u RS, ako minimalac pređe hiljadarku, ostati bez posla, a da će poslodavci svoje biznise preseliti u Srbiju, ili čak u Rumuniju. Mada Rumuni, koji imaju pasoše EU, nekako više vole da rade za Italijane i Irce, nego za balkanske gazde.
I tako čestiti poslodavci u RS ponudiše povišicu od - 50 maraka: sa 700, minimalac „realno“, može biti povećan na 750 KM i ni feninga više. Sve preko toga je, vele, čist populizam.
Ono, jasno je i političkim laicima, da u priči o minimalcu uvijek ima populizma. I da Dodik ne priča ubudale. Prvo, on mnogo zna o poslodavcima. I o tome kako su postali milioneri.
A onda, dogodine su izbori. Lijepo bi bilo u izbornu godinu ući s povećanjem minimalca od čak 50 odsto. Ako se to ostvari, ispašće da je ovu debelu povišicu izgurao Dodik lično.
Povećanje minimalca povuklo bi i povećanje drugih plata, a to automatski znači i više novca u budžetu i fondovima. Nije ni to loše za vlast: imati u izbornoj godini puniju kasu.
Ima i ona priča o „granici koja postoji“ i o „boljem entitetu“. U Federaciji BiH sindikalci su se već nagodili sa vlašću da će minimalac u tom entitetu od Nove godine biti okruglo 1.000 KM. Istina, i poslodavci su izgurali svoje: smanjenje doprinosa i poreza u Federaciji BiH skoro će anulirati „troškove“ zbog povišice.
Ali, sve je to nebitno. Bitno je da u boljem entitetu i minimalac mora biti bolji, pa makar samo za 50 KM. Kako? Odakle? To već nije predsjednikova briga.
I dok se naši moćnici naguravaju oko famozne hiljadarke maraka, u Nemačkoj je utvrđena minimalna satnica od 12,41 evra. Prevedeno u KM i pomnoženo sa 182 sata, koliko se mjesečno radi, ispada da je minimalac u „posrnuloj nemačkoj privredi“ ravno 4.500 KM. Ali, nemački sindikalci se bune. Vele, malo je.
U Republici Srpskoj sindikate niko ne zarezuje. Stav poslodavaca je jasan: neće da pregovaraju sa sindikalcima. Oni „udaraju“ tamo gdje je moć: već su razgovarali sa predsjednikom Vlade Radovanom Viškovićem, a uskoro će, vjeruju, oči u oči s Dodikom. Pa kom opanci, kom obojci!
Iz Saveza sindikata RS su pohitali da podrže „prijedlog predsjednika Republike“. Promptno su odustali od prvobitne namjere da se bore za minimalac od 1.137 KM, koliko je, po sindikalnoj potrošačkoj korpi, četveročlanoj porodici potrebno samo za hranu.
Sindikalci su javno pozvali poslodavce na pregovore, ali džaba su krečili. O minimalcu će, kao i prethodnih godina, odlučiti Vlada RS. A zna se čija je Vlada.
I poslodavci su pohitali da javno pohvale „brigu predsjednika Republike“ za standard stanovništva, vješto izbjegavajući da u priči o „populizmu“ i „nerealnim zahtjevima“ spomenu Dodikovo ime.
Elem, i borac za radnička prava Milorad Dodik se u jednom trenutku malo trgnuo, pa u stilu „ljudi smo, dogovorićemo se“, izjavio da minimalac ne mora biti baš onoliki, koliko je on predložio.
Ali, brzo se vratio na početna podešavanja. Istina, dobro je biti dobar sa poslodavcima, ali radnika je u Srpskoj mnogo više nego poslodavaca. I svi imaju pravo glasa.
-Nećete pridobiti nijednog radnika ako izvlačite ekstremnu dobit, a držite minimalne plate. Ideja o povećanju minimalne plate na 1.050 KM snažan je iskorak, koji će biti težak za pojedince u privatnom sektoru, ali to je nužno da bi se sačuvala radna snaga – rekao je Dodik prije tri dana.
Dakle, sve je tu: i briga za radnike i borba protiv iseljavanja stanovništva, i packa „mrskim kapitalistima“, koji s radničkih leđa stiču „ekstremnu dobit“.
Da su sutra izbori, Dodik bi „pomeo“ klimavu opoziciju.
Zaboravili bi mu gladni radnici sva lažna obećanja i sve ublehe, kojima ih je obasipao godinama. Zaboravili bi i čije kompanije izvlače milione narodnih, radničkih maraka iz budžeta. Zabravili bi i u čijoj su partiji mnogi poslodavci, ne baš naklonjeni radničkim pravima.
Zaboravili bi i da hiljadarka danas ne vrijedi ni kile hljeba više, nego što je vrijedilo 700 KM, onomad, kad je taj minimalac stupio na snagu.
Zaboravili bi čak i da minimalac od famoznih 1.050 KM, nije usvojen, nego se o njemu samo priča.
Hiljadarka je čudo!
Kolumne „Crveni karton", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
