Zločin iz mržnje: Zakoni nedorečeni, žrtve ćute i trpe, rijetki prijavljuju napade

Ilustracija

Djela počinjena iz mržnje razdiru društvo u BiH. Uništavaju povjerenje i zajednice i stvaraju jaz među ljudima. 

Piše: Bojana Vinčić

Žrtva ovakvog zločina 2019. godine bila je i

Zločin iz mržnje je krivično djelo, počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, pola, polnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.

Kad će to „drugačije“ postati normalno?

Fizički, verbalni i razni napadi na građane koji ne odgovaraju društvenim normama, nažalost, postali su svakodnevnica.

Miladina Grujić je takve napade doživjela više puta.

Posljednji put 2019. godine kada je konačno prijavila napad na nju, iako je sve to trajalo od ranog djetinjstva. Razlog neprijavljivanja je strah od okoline, od nadležnih i od napadača.

Momak kojeg ne poznaje, ali živi u istom gradu i u njenom naselju, napao ju je 2019. godine, prvo verbalno, a onda je pokušao i fizički. Prijetio joj je smrću, zabranjivao kretanje i usadio doživotni strah. Sve to je prijavila policiji i tek ove godine bi tužilaštvo moglo da razriješi njen slučaj.

Postavlja se pitanje kako neko daje sebi za pravo da nekome uskraćuje pravo na slobodu kretanja, izražavanja, mišljenja i drugačijih stavova.

Pravna strana

Stručnjaci kažu da se zločin iz mržnje definiše kao krivično djelo, motivisano netrpeljivošću i mora imati dva elementa, da je propisan krivičnim zakonikom i motivisan predrasudom da bi to moglo da se karakteriše kao zločin iz mržnje.

Advokat Đorđe Bijelić kaže da veoma malo djela odmah bude kvalifikovano kao „djelo iz mržnje". Ovo prije svega iz razloga što je "mržnju" veoma teško dokazati, ako ne postoji obrazac ponašanja ili ponavljanje djela i ako nije veoma dobro dokumentavana, argumentovana i obrazložena. Čak i ako se podigne optužnica, pitanje je da li će opstati ovakva kvalifikacija, odnosno okolnost od uticaja na sankciju, jer je lakše dokazati da ne postoji, nego da postoji ili da se ista dovede u sumnju.

Problem je i u tome, kaže Bijelić, to što u Krivičnom zakoniku Republike Srpske nema jasno definisanog člana koji ukazuje da je djelo počinjeno iz mržnje.

"Jedina tačka koja se vrlo malo naslanja na to je član 125 KZ RS – „teško ubistvo“, tačka 2 – koji kaže da se kaznom od najmanje 10 godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kažnjava onaj ko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih naročito niskih pobuda", kaže advokat Bijelić.

To znači da član 125 KZ RS tačno i jasno propisuje kvalifikovani oblik krivičnog djela ubistva i u slučaju kada je ono učinjeno iz mržnje, tada se ne radi o ubistvu, nego o teškom ubistvu.

Krivični zakonik RS definiše "mržnju" u članu 123 KZ RS stav 1, tačka 21:

„Krivično djelo iz mržnje je djelo izvršeno u potpunosti ili djelimično zbog rasne, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualnog opredjeljenja, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica.“

Ako se dokaže da je neko krivično djelo izvršeno zbog rasne, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualnog opredjeljenja, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica, onda se ta okolnost tretira kao otežavajuća okolnost prilikom određivanja vrste i mjere krivične sankcije. O tome jasno govori član 52, stav 3 KZ RS koji kaže:

„Ako je krivično djelo učinjeno iz mržnje, kako je propisano u članu 123, stav 1, tačka 21 ovog zakonika, sud će to uzeti kao otežavajuću okolnost, osim ako mržnja nije kvalifikatorna okolnost tog krivičnog djela...“

Šta kažu sudovi i tužilaštvo?

S obzirom da se u javnosti ne priča mnogo o zločinu iz mržnje niti se zna koliko je presuđeno krivičnih djela i koliko je osuđujućih presuda doneseno za krivična djela koja su kvalifikovana kao krivična djela zločina iz mržnje ili gdje je mržnja bila tretirana kao otežavajuća okolnost, obratili smo se Osnovnom sudu u Banjaluci.

Naveli su da su za period od 1. januara 2019. do 30. aprila 2022. pronašli ukupno 4 predmeta, koji se odnose na pravni osnov „javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje i izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti“, od kojih su dva predmeta otvorena, jedan predmet je ukinut od strane Okružnog suda u Banjaluci i vraćen na ponovni postupak, dok je u jednom predmetu u toku žalbeni postupak.

Takođe, ističu da je izvještaj rađen na osnovu jedinog dostupnog parametra u CMS-u, odnosno elektronskom sistemu za upravljanje sudskim predmetima, koji se tiče krivičnih djela zločina iz mržnje i da drugih filtera nema.

Iz Okružnog banjalučkog suda su nam rekli da je ovaj sud kao prvostepeni sud donio jednu presudu za krivična djela „zločin iz mržnje“ i to za krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari iz člana 240, stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske, u sticaju s krivičnim djelom protivpravnog lišenja slobode iz člana 143, stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivičnim djelom razbojništva iz člana 227, stav 2 Krivičnog zakonika Republike Srpske. To je, kako navode iz Okružnog suda, zato što je optuženi iz mržnje oštetio tuđu stvar, drugom protivpravno ograničio slobodu kretanja i upotrebom sile protiv nekog lica oduzeo tuđu pokretnu stvar, u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, te je pri izvršenju djela umišljajno nanio tešku tjelesnu povredu. Ističemo da navedena presuda nije pravosnažna, te da je u toku žalbeni postupak.

Što se tiče slučaja Miladine Grujić, iz Okružnog javnog tužilaštva kažu da je 19. maja 2020. godine podignuta optužnica protiv Filipa Guzijana zbog krivičnog djela „zlostavljanje, mučenje i drugo neljudsko i ponižavajuće postupanje počinjeno na štetu Miladine Grujić i drugih“. Optužnica je potvđena 3. jula 2020. i sudski postupak je u toku.

Hoće li biti pomaka?

Miladina kaže za portal „Impuls“ da je suđenje u njenom slučaju odgođeno, jer u prvom ročištu nije ništa utvrđeno, a optuženi Filip Guzijan nije se ni pojavio na sudu.

Nažalost, čak i ako se utvrdi osnovana sumnja da se desio napad, neosnovano su blage kazne, odnosno prekršajne sankcije, čime se gubi smisao postojanja zločina iz mržnje u zakonskim propisima.

O tačnim statistikama žrtava zločina iz mržnje teško je govoriti, jer žrtve najčešće ne prijavljuju nasilje koje su doživjele zbog brojnih strahova. Najviše je to strah od otkrivanja seksualnog identiteta, stigmatizacije, od reakcije porodice i prijatelja, ali i strah od dugotrajnog sudskog procesa i na kraju, strah od osobe koja ih je verbalno ili fizički napala.

Autor: Impuls