Muhamed Kovačević: Merhametli lopovluk

Muslimansko dobrotvorno društvo (MDD) „Merhamet“ je početkom ratnih dešavanja na prostoru BiH bilo nosilac i imalo apsolutni monopol na utrošak i podjelu humanitarnih stvari i robe za ugroženo stanovništvo u cijeloj BiH. Pred vama je samo djelimičan pregled načina raspodjele humanitarnih sredstava za koji se može slobodno ustvrditi da je bio sve, osim pošten i regularan.

Autor: impulsportal.net

Stacionarna mreža

MDD „Merhamet“ je pred početak ratnih sukoba na području BiH imao sasvim solidno razvijenu stacionarnu mrežu koja je pokrivala većinu teritorije BiH. U jeku ratnih dešavanja ta mreža će predstavljati krajnju podršku ugroženom stanovništvu, a dodatno će biti pospješena pravljenjem stacionarnih skladišta na teritoriji Republike Hrvatske, i to u saradnji sa međunarodnom organizacijom za humanitarnu pomoć rimokatoličke crkve – „Karitas“ (Caritas). Zahvaljujući “Karitasu” obezbijeđena su vrhunska skladišta za robu i ostale namjene, počevši od Dubrovnika, preko Ploča, Imotskog, Makarske, Splita, Zadra, Šibenika, Rijeke, pa do Zagreba gdje je bio stacioniran glavni logistički štab na čijem čelu je bio Hasan Čengić. Zahvaljujući preminulom Vedadu Bećirbegoviću upravo je Hasan Čengić, kao i ostala ekipa iz Islamske zajednice, dobila mogućnost da kontroliše i uređuje podjelu prikupljene humanitarne pomoći što će nakon toga otvoriti mogućnost da se u cjelokupni proces i uključe osobe sumnjivog morala koje su ili bile pripadnici ili su se predstavljale kao članovi Stranke demokratske akcije, što je početak kriminala i raznih malverzacija koje su dobile enormne razmjere i čija se vrijednost mjeri u milionima maraka.

Kraj Imotskog dva brodića

MDD „Merhamet“ je u toku ratnih djejstava imao tri značajna predstavništva :

1. Odjel u Jabalnici koji je bio podružnica za Bugojno i srednju Bosnu
2. Odjel u Pazariću koji je bio podružnica za Zenicu i Tuzlu
3. Odjel u Hrasnici koji je bio podružnica za opkoljeno Sarajevo

Uz ova predstavništva treba imati na umu da je glavni logistički centar Armije BiH bio u Visokom, a da su prvi rukovodioci tog centra bili Halid Čengić, Hasanov otac, i Senaid Memić, sadašnji načelnik općine Ilidža.

U oktobru 1992. godine u obilazak skladišta lokalnog hrasničkog Merhameta koja su se nalazila na potezu od luke Ploče pa do Splita, krenut će sa dopuštenjem 104. motorizovane brigade gospodin Ismet Polovina. Gospodin Polovina će u svom polugodišnjem izvještaju dramatično opisati apsolutnu anarhiju i samovolju koju je zatekao u obilasku dotičnih skladišta i područja. U izvještaju koji je sastavljen za period od 10. 10. 1992. do 6. 3. 1993. godine, između ostalog, se navodi :

• Apsolutna neorganizovanost lokalnih izaslanika koji su poslati ispred komande 104. motorizovane brigade u cilju prikupljanja i transporta humanitarne pomoći;
• Malverzacije sistemskog karaktera sa merhametovim priznanicama kojima se jedino mogla odobriti saglasnost kod inspekcijskih organa Republike Hrvatske za istovar i transport humanitarne pomoći kroz teritoriju Republike Hrvatske;
• Skladištenje humanitarne robe u privatne skladišne prostore lokalnih hrvatskih poslovnih ljudi gdje je robi mijenjan karakter iz humanitarne u komercijalnu;
• Pravljenje ‘of-šor’ (off-shore) firmi na području Italije gdje je donirana visokotarifna roba izuzetne kvalitete preprodavana na crnom tržištu, a novac završavao na privatnim računima u švicarskim bankama koje je obezbjeđivao Adil-beg Zulfikarpašić, a čiji su glavni akteri bili Husein Sejo Hasibović i Zijad Ćosić.

Posebno su upečatljiva dva slučaja na kojima je radio gospodin Polovina.

Prvi je bio slučaj nestanka 800.000 njemačkih maraka (DM) koje je kao humanitarnu pomoć poslao Turgut Ozel, presjednik Doktorske komore dentista grada Instanbula. Gospodin Ozel je, naime, samoinicijativno odlučio pokrenuti humanitarnu akciju prikupljanja novčane pomoći za ugroženu djecu u gradu Sarajevu. I prilikom te akcije, zahvaljujući svojim kolegama zubarima, uspio je kupiti oko 3000 toplih deka, 2000 vreća za spavanje i skupiti prema računu 800.000 DM koje su bile deponovane skupa sa dekama i vrećama u skladištu Dragana Jankovića u Imotskom, sa datumom 28. 12. 1992. godine. Cjelokupna roba je, skupa sa novcem, upućena prema teritoriji BiH već sutradan, a u Hrasnicu nadomak Sarajeva će jedino stići novac, jer su deke nestale na punktu u Jablanici, a vreće na punktu u Pazariću. Novac u iznosu od 800.000 DM koji je deponovan u sef 104. motorizovane brigade pod komandom Fikreta Prevljaka će također nestati bez pisanog traga.

Drugi slučaj se odnosi na dolazak dva teretna broda puna humanitarne pomoći u luku Imotski koje je poslao lično Muamer Gadafi (Muammar al-Gaddafi). Desilo se, naime, da je delegacija koja je donijela humanitarnu pomoć u luku Imotski od lokalnih predstavnika Merhameta zahtijevala hitno odobrenje da se dotična roba koja je količinski iznosila 3000 tona hrane po brodu premjesti u Centralni logistički centar u Zagrebu. S obzirom da su za taj centar pored neprikosnovenog Hasana Čengića odobrenje mogli dati još Šefko Omerbašić i Šemso Tanković, lokalni operativci Merhameta su uspjeli pronaći Tankovića koji je na njihovo ogromno iznenađenje i zaprepaštenje odbio dati garanciju za prihvat robe, time natjeravši libijske brodove da napuste luku Imotski i vrate se u Libiju neobavljenog zadatka.

Hodže u kriminalnim vodama

MDD „Merhamet“ je u toku ratnih djejstava humanitarnu pomoć primao uglavnom od dvije međunarodne humanitarne organizacije, i to :

Kuvajtske “Igase” (Iggasa) na čijem je čelu bio Abu-Rahman;

Islamik rilifa (Islamic Relief) sa sjedištem u Londonu na čijem je čelu za BiH bio Mustafa Kantardži.

U periodu od 10. 10. 1992. pa do 6 .3. 1993. godine te dvije organizacije su u hrvatske luke dopremile oko 18.000 tona hrane i ostale robe kao vid humanitarne pomoći. Tu robu su uglavnom prema Sarajevu, odnosno, logističkom centru koji se nalazio u Sokolović-Koloniji, dovlačili autoprevoznici koji su imali svoja teretna vozila. Na čelu te grupe bio je Huso Prevljak, otac komandira 104. motorizovane brigade Fikreta Prevljaka. Iz današnjeg vremena prosto nestvarno izgledaju cifre koje su naplaćivali prevoznici humanitarne pomoći, a koje su uredno evidentirane na merhametovim priznanicama. Treba još naglasiti da će u jeku borbenih djejstava Huso Prevljak raditi na prevoženju enormnih količina alkoholnih pića, uglavnom sa hrvatske obale prema Sarajevu, a da će mu u toj nakani uglavnom praviti probleme Zulfikar Ališpago, kojem će kasnije biti iznuđen okršaj sa Jusufom Jukom Prazinom, i Eniz Skejić koji će nakon što je zarobio i uništio kamion pun alkoholnog pića u vlasništvu Huse Prevljaka biti uklonjen sa mjesta načelnika bezbjednosti 104. motorizovane brigade.

Ipak, kao šlag na kraju pojavit će se dvojica vjerskih lica, u narodu poznatijih kao hodže.

Prvi od njih je Mujo Berilo, prijeratni hodža koji je svoju hrabrost iskazao u ratnom periodu klanjajući sahrane poginulim borcima i civilima na prilično rizičnim mjestima. Ipak, pored te hrabrosti Mujo će demonstrirati i ogromnu slabost prema materijalizmu i sklonost prema kriminalu što će jasno pokazati u tri sljedeća slučaja:

Prvi slučaj odnosi se na specifičnu dostavu već unaprijed pripremljenih 150 humanitarnih paketa iz Njemačke koji su bili namjenski poslati određenim osobama, a koji nakon što su uskladišteni u logistički centar u Sokolović-Koloniji od strane Esada Mazgića zvanog Toza, nisu dočekali odobrenje Muje Berila da kao humanitarni paketi mogu napustiti skladište i preko „Tunela D-B“ otići u opkoljeni grad. Naspram toga, svi ti paketi su završili na crnom tržištu gdje su i prodati.

Drugi slučaj se odnosi na to da po prijemu tri tone sitnog šećera dotični odlučuje da isti taj šećer ostavi u zatvoreni prostor u kojem je već bila odložena burad sa naftom gdje će, nakon što je šećer prenoćio, doći do kontaminacije, odnosno, taj šećer se neće moći koristiti za upotrebu i biće prosut u lokalni potok Večericu. Svjedok koji je ispričao ovaj događaj je Salem Podgorica.

Treći događaj će se desiti kada će sredinom 1994. godine hrasnički Merhamet, čiji je predsjednik bio upravo Berilo, od kuvajteske Igase dobiti donaciju u vidu 500 plinskih boca neophodnih za funkcionisanje ratne bolnice u Hrasnici. Sve te boce skupa sa ostatkom specijaliziranih plinskih cijevi za zagrijavanje će dotični skupa sa Zijadom Ćosićem poslati u Bari gdje će biti prodate na crnom tržištu, a od novca dobijenog na takav način u Hrasnici će posije rata niknuti benzinska pumpa. Za svoj nemjerljivi doprinos u kriminalnim radnjama hodža Mujo Berilo će dobiti zlatnu plaketu ove godine, pred izbore, od komadanta 104. sadašnje viteške brigade Fikreta Prevljaka sa kojim se sukobljavao tokom cijelog rata, upravo zbog podjele i načina prodaje humanitarne pomoći koja je preko firme „Beglerbeg“ završavala na pijacama u opkoljenom Sarajevu.

Mujo Berilo (lijevo) prima plaketu od Fikreta Prevljaka (desno)

Hazim Krupalija je prijeratni hodža iz Trnova koji je poznat po tome da se cijelim tokom ratnih zbivanja sigurno sakrivao po hrasničkim podrumima, izbjegavajući da vrši vojnu dužnost. Ipak, zbog poznavanja arapskog jezika bit će angažovan da bude kurir specijalne pošiljke koja je također preko Humanitarne organizacije “Igasa” bila namijenjena S.S. iz Butmira. S.S. (ime poznato autoru i redakciji) je bio prijeratni privredni djelatnik sa izuzetnim vezama u Iraku i Libiji i kao takav je bio poznato i sigurno ime u arapskom svjetu. Lično će predsjednik “Igase” Abu-Rahman tražiti njegov potpis na primopredaji specijalizovane humanitarne pomoći, ali pošto je dotični bio spriječen, umjesto njega će ići hodža Krupalija, koji će imati zadatak da preda paket isključivo u ruke S.S. U paketu se nalazio milion njemačkih maraka, a novac je trebalo da bude korišten za nabavku svih neophodnih lijekova za ratnu bolnicu u Hrasnici. Ipak, hodža Krupalija će i pored striknih instrukcija kome da preda taj paket (novac) odlučiti da umjesto S.S. taj novac uruči komandiru 104. motorizovane brigade Fikretu Prevljaku i da o tome obavijesti S.S., tražeći mu oprost. Zbog svoje nesposobnosti, ali i apsolutne poslušnosti, i hodža Hazim Krupalija će dobiti zlatnu plaketu od strane čovjeka koji je naredio ubistvo hodže Abdulaha Kubata, na čije će mjesto kao zamjena upravo doći dotični hodža Hazim Krupalija.

Hazim Krupalija (lijevo) prima nagradu od Fikreta Prevljaka (desno)