Miljan Kovač: Bahatost vlasti u elektronergetskom sektoru plaćaju građani

Građani plaćaju sve veće račune za struju, dok Elektroprivreda grca u gubicima. Najveći teret elektroenergetskog sektora, višak zaposlenih po partijskoj liniji i nenamjensko trošenje sredstava. Mini hidroelektrane, u međuvremenu, donijele više štete nego koristi. Briga vlasti i rukovodstva ERS za građane – vrhunac licemjerja.

Autor: impulsportal.net

Dok su građani još u šoku zbog previsokih računa za struju obračunatih za januar ove godine, vlast i dalje cinično tvrdi da plaćamo najjeftiniju struju u regionu, što je daleko od istine. Mada je struja u Crnoj Gori i Hrvatskoj nominalno skuplja nego kod nas, kada se uzme u obzir životni standard građana tih susjednih država, lako je izračunati da su naša izdvajanja iz kućnog budžeta proporcionalno veća nego u susjednim zemljama.

Republika Srpska ima resurse da proizvodi više struje od svojih potreba, kao i da je plasira u izvoz. Pored svega toga, Elektroprivreda bilježi istorijske gubitke.

Nameće se pitanje, zbog čega plaćamo tako skupu struju i zbog čega je Elektroprivreda u gubicima koji su odavno premašili 40 miliona maraka!?

Istovremeno, uz račune za struju svi plaćamo tzv. subvencije za “obnovljive izvore električne energije”, a koji se u suštini odnose na podsticaje privatnim mini hidroelektranama (MHE), dok stručnjaci i građani upozoravaju na nemjerljivu štetu koju takve elektrane proizvode.

Samo prema tom osnovu u prvih 11 mjeseci prošle godine u ovom entitetu izdvojeno je blizu 25 miliona maraka. Od toga, u premiju koju vlada dodjeljuje MHE otpada blizu 15 miliona maraka.

Koga i zašto plaćamo i kakvu korist građani od toga imaju? Šteta nije upitna.

Pored svega, Elektroprivreda ulazi u nova kreditna zaduženja namijenjena izgradnji hidroenergetskih objekata, na koje su do sada prosuti milioni maraka, dok su rokovi za završetak radova kao po pravilu odavno probijeni.

Višak radnika koji je nastao tako što je vršeno zapošljavanje članova vladajućih političkih partija i njihovih članova porodice svi plaćamo, uz račun za struju. Istovremeno, javna je tajna da se sredstva iz elektroenergetskog sektora, šakom i kapom nenamjenski rasipaju u predizbornim kampanjama, pa i na vrlo sumnjive troškove političara i moćnika koji rukovode ovim sistemom.

Čak je i u Narodnoj skupštini Republike Srpske nedavno postavljeno pitanje porijekla imovine pojedinaca koji su proteklih godina rukovodili ili još rukovode ovim sektorom, a koji su za vrlo kratko vrijeme postali vlasnici luksuznih vila, automobila, hacijendi.

Objašnjenje vodećih ljudi ovog sektora da su glavni uzroci gubitaka, “gubici na mreži” i “loša hidrološka situacija po hidroelektrane”, zvuče tragikomično.

”Briga za građane”

Vlast je nedavno najavila da planira ukinuti subvencije proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora, te da naknada koju prema tom osnovu plaćaju građani neće više biti uvećavana. Nisu rekli da će biti ukinuta.

S druge strane proizvođeči tvrde da je to pravno nemoguće i da bi mogle uslijediti milionske tužbe protiv Republike Srpske.

Ideju o ukidanju subvencija zastupa direktor Elektroprivrede RS (ERS) Luka Petrović, koji je rekao da će propisi u ovoj oblasti biti izmijenjeni, kao i da će ERS graditi solarnu elektranu u Trebinju i vjetropark “Hrgud” iz “vlastitih sredstava”.

Kako to izgleda kada ERS gradi “iz vlastitih sredstava” najbolji je primjer realizacija projekta HE “Dabar” u Hercegovini, koja je počela 2011. godine.

Iako je kao preduzeće osnovana prije osam godina, izgradnja kapitalnih objekata HE “Dabar” još nije ni počela. Iz ovog preduzeća krajem prošlog mjeseca objavljan je javni poziv za izgradnju objekata i sufinansiranje kreditnim zaduženjem od ukupno 428 miliona maraka koje bi, kada počne proizvodnja, ova elektrana vraćala u periodu od 15 godina.

Prije osam godina tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik i direktor tek osnovanog preduzeća Radivoje Bratić su tvrdili da će ova elektrana biti završena do kraja 2016. godine, te da će čitav projekat koštati oko 180 miliona evra.

U sklopu realizacije ovog projekta do sada je izgrađen dio prateće infrastrukture, uključujući pristupnu saobraćajnicu, dok su u toku radovi na probijanju dovodnog tunela od Nevesinjskog do Dabarskog polja u dužini od oko 12 km.

Planirani iznos, očito, uveliko je premašen, sredstava više nema, pa je potrebno novo kreditno zaduženje. Odluku o ovom zaduženju ovo javno preduzeće je donijelo bez prethodne sagalasnosti Vlade i Skupštine RS, na što su prema zakonu bili obavezni. Radi se, očito, o enormnom povećanju cijene ove investicije, a u obzir treba uzeti i kamate koje kreditno zaduženje sa sobom nosi. A kamata bi prema procjenama mogla iznositi dodatnih 100 miliona maraka.

Licemjerne su poruke iz Vlade RS i vrha Elektroprivrede o tome kako žele rasteretiti građane, time što se podsticaji za “obnovljive izvore električne energije” ubuduće neće povećavati. Jasno je čija su “vlastita sredstva Elektroprivrede”, kako ih naziva Luka Petrović. Njegova lična sigurno nisu, mada se prema njima očito tako odnosi. Sve će, pa i zaduženja, na kraju doći na naplatu građanima koje za to, naravno, niko nije pitao.

Slična situacija je i sa nedavnim poskupljenjem struje “velikim potrošačima”. Predsjednik Vlade RS i rukovodstvo ERS su se usaglasili da struja velikim potrošačima, odnosno privrednicima, poskupi za 4,9%. Logično je da će se ovo poskupljenje struje privredi odraziti i na poskupljenje robe široke potrošnje što će na kraju, opet, platiti krajnji potrošači – građani. Oni isti koji plaćaju ili će tek platiti svu bahatost onih koji rukovode elektroenergetskim sektorom. Naknada za “obnovljive izvore energije”, međutim, već je povećana.

Nameti rastu

Krajem prošle godine Vlаdа Republike Srpske je odobrilа zаhtjev Regulаtorne komisije zа energetiku (RERS) dа se jediničnа nаknаdа sа 0,0044 KM iz 2018. u ovoj godini povećа nа 0,0075 po kilovat času. Zbog toga su januarski računi za struju uvećani od 0,9 do 1,5 posto. Novac je usmjeren proizvođačima električne energije “iz obnovljivih izvora”, uglavnom vlasnicima mini hidrocentrala. RS je potpisnica obaveze evropske Energetske zajednice kojim se definiše udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji.

Suprotstavljeni stavovi rukovodstva ERS i vlasnika MHE, po mnogo čemu liče na sukobe različitih lobija koji se otimaju za svoj dio kolača, koji u svakom slučaju visokim računima za struju plaćaju krajnji potrošači – građani.

Na to upozoravaju i dobro upućeni izvori iz energetskog sektora koji tvrde da Luka Petrović, odnedavno generalni direktor ERS, zastupa interese lobija s kojim je direktno povezan i kome namjerava dodijeliti unosan posao izgradnje solarne centrale u Trebinju.

U protivnom, solarna centrala u odnosu na mini hidrocentrale sa ekološkog stanovišta bi svakako predstavljala pozitivan zaokret u proizvodnji električne energije.

Navodna briga za građane zbog visokih računa, priča je za naivne.

Mini hidroelektrane – zločin nad prirodom

U Bosni i Hercegovini je podneseno više od 500 zahtjeva za koncesiju za izgradnju malih elektrana, od toga u Republici Srpskoj najmanje 280.

U Republici Srpskoj je proteklih godina potpisano 138 ugovora o koncesiji za izgradnju mini hidroelektrana. Neki od ovih ugovora su raskinuti, tako da ih je trenutno 96 na snazi. Od tog broja u rad su puštene 24 mini hidroelektrane, a tri su u “probnom radu”.

Mini hidroelektrane predstavljaju veliku opasnost za ekološki sistem, pa time i za građane o kojima se “vodi tolika briga”, dok je njihova ekonomska opravdanost vrlo upitna, upozoravaju stručnjaci.

Hidrolog, profesor dr Čedomir Crnogorac sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci, upozorio je da uz klimatske promjene mini hidroelektrane utiču i na učestale poplave, kao i na zagađenost voda, te da je većina koncesija dodijeljena bez valjanog istraživanja njihovog uticaja na okolinu.

Osim toga, investitori se često ne pridržavaju čak ni uslova koji su propisani dozvolama koje su dobili.

Ekonomski stručnjak Damir Miljević tvrdi da mini hidroelektrane proizvode više štete nego koristi. U analizi koju je Miljević uradio za potrebe Centra za životnu sredinu iz Banjaluke pokazalo se da sistem koncesione naknade i podsticaja za mini hidroelektrane u BiH nema ekonomsku opravdanost. Naprotiv, sa ekonomskog stanovišta je štetan, jer godišnje pravi direktan finasijski gubitak, veći od 4 miliona maraka.

„Šteta za društvo koja će nastati daljnjom primjenom ovog modela podsticanja proizvodnje preko mini hidroelektrana u narednih deset godina, samo po osnovu podsticanja sadašnjeg broja malih hidroelektrana koje su u pogonu, može se procijeniti na više od 40 miliona KM”, naveo je Miljević u svojoj analizi.

Poseban problem predstavlja to što je važećim propisima omogućeno da se koncesije mogu prenositi i preprodavati. One su dodjeljivane na vrlo čudan način, subjektima koji i ne ispunjavaju nikakve uslova iz ove oblasti, a najčešće onima koji su u bliskim vezama s vlasti što je omogućilo trgovinu koncesijama.

Ovo je kao problem nedavno javno naveo i Dragan Jerinić, generalni sekretar Udruženja proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora. Ovaj nekadašnji predsjednik Nezavisnog udruženja novinara RS je u međuvremenu postao suvlasnik četiri mini hidroelektrane u okolini Teslića. Koliko je njemu lično opštepoznata bliskost sa vrhovima vlasti u Republici Srpskoj pomogla u ovakvom “privrednom uspjehu”, pitanje je na koje bi javnost trebalo da ima odgovor.

Uskoro ćemo saznati i kako će se završiti priča o ukidanju subvencija za proizvođače električne energije i obnovljivih izvora. Sudeći po dosadašnjim iskustvima, teško da će rezultat biti pozitivan za građane čija se vlastita sredstva rasipaju na sumnjive eksperimente vlasti u elektronergetskom sektoru.

Najnovije najave uvođenja akciza na struju ne zvuče nimalo ohrabrujuće.