Izbori - nada i očekivanja

Predizborna kampanja se bliži kraju i uskoro će glasači imati priliku da odluče koje političke stranke će imati moć odlučivanja u institucijama Bosne i Hercegovine. U ovom tekstu, u kratkim crtama, pokušat ćemo uraditi analizu predizborne kampanje i ponašanja kandidata za predsjedništvo BiH iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda koji bi prema istraživanjima javnog mijenja trebalo da imaju najveće šanse da uđu u tu instituciju.

piše: Muhamed Kovačević

Dragan Čović

Dragan Čović je aktuelni član predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda i ovom kandidaturom želi zadržati svoju poziciju u toj instituciji, time nastavljajući svoj kontiunitet na ustavom ograničena dva mandata. Kao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), te uz svesrdnu pomoć nevladine organizacije Hrvatskog narodnog sabora (HNS), kampanju za predstojeće izbore u oktobru vodio je odmjereno i umjereno, sa relativno niskim brojem radikalnih nastupa koji bi imali cilj osvajanja glasova konzervativno-nacionalistički naklonjenih birača. Tome vjerovatno ide u prilog činjenica da stranka HDZ apsolutno kontroliše procese i nema opoziciju, prije svega u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a zatim i u ostatku prostora u narodu poznatog kao „zapadna Hercegovina“ koji je u suštini osnov djelovanja Dragana Čovića. Upravo zbog toga, Čović je kao nikada prije svoj fokus u kampanji posvetio dijelovima teritorije za koje je bio optuživan da ih je ranije namjerno zanemarivao. Naravno, riječ je o Tuzlanskom i Posavskom kantonu, koje je gospodin Čović „pokrio“ svojim posjetama u kojima je jasno prezentirao svoj budući plan djelovanja koji se, prije svega, svodio na uređenje BiH kao federalne zajednice od tri ili više teritorijalnih jedinica sa čvrstim obećanjem o konačnom pokretanju kanala na hrvatskom jeziku, na javnom servisu BiH. Tu je svakako i najavljena prijetnja da u slučaju da on izgubi na predstojećim izborima slijedi teška politička kriza u državi nakon izbora. Treba napomenuti da je u ovoj izbornoj kampanji gospodin Čović dobio i podršku u izjavama od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, iako se to očekivalo prije svega od susjedne Hrvatske na čelu sa predsjednicom Kitarović. No, nakon što je hrvatska vlada odobrila najveći finansijski iznos za pomoć Hrvatima u BiH, aktivno sudjelovanje u izbornom procesu je izostalo. To se može opravdati činjenicom da se hrvatski HDZ trenutno nalazi u fokusu zbog niza skandala koji polahko uzimaju primat u društvenom životu susjedne Hrvatske.

Željko Komšić

Nakon što je prema ocjenama analitičara prespavao četiri godine u parlamentarnom domu skupštine BiH, Željko Komšić se odlučio ponovo kandidirati za člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. On je dugo vremena i predstavljao jedinog kandidata iz reda „lijevo“ orijentisanih stranaka koje sebe još vole nazivati i „građanskim“. No, nakon što je početkom godine nakon nekoliko sastanaka bilo jasno da SDP nema namjeru da odustane od svog kandidata za predsjedništvo, gospodin Komšić se odlučio sam kandidirati, uspjevši da za svoju podršku dobije stranku lokalnog karaktera (Građanski savez), dok je kod ostalih partnera (SDP i Naša stranka) zaradio etiketu izdajnika.

Izbornu kampanju je vodio neplanski i turbulento. Naime, nakon što je uvod za kampanju prepustio Emiru Suljagiću i Refiku Bajroviću koji su u zapaljivom tonu krenuli sa tezom da je jedino Komšić kadar zaustaviti separatističke i antidržavne aktivnosti Dragana Čovića, sam Komšić se odlučio pojaviti sa predsjednikom srbijanske Liberalne stranke Čedomirom Jovanovićem i sa dosta blažim tonom se obraćati svojim potencijalnim biračima. Ipak, pošto je izgleda uvidio da takva vrsta komunikacije i nema odjeka kod potencijalnih birača, gospodin Komšić se vratio zapaljivoj populističkoj retorici po kojoj je i poznat široj javnosti, komentarišući dnevnopolitičke situacije sa osobama koje nisu njegovi direktni politički oponenti, čime je totalno izgubio kompas za fokus na ono što bi bilo značajno i po čemu bi se on razlikovao od drugih kandidata. Upravo takav nerezonski i neorijentisani plan djelovanja navest će Našu stranku da gospodina Komšića prijavi ozbiljnoj stranoj organizaciji kao ni manje ni više nego nacionalistu! Ako se uzme u obzir da je gospodin Komšić u prethodne četiri godine doživio raspad kantonalnih odbora svoje stranke u Sarajevu i Tuzli, to u biti znači da je izgubio bazu iz koje je crpio svoju političku moć. Kompletna infrastruktura njegove stranke isto tako nije ni blizu na nivou koji bi mu mogao garantovati uspjeh kakav je imao dok je bio kandidat SDP-a, zbog čega tih potrebnih 130.000 glasova, neophodnih da se uđe u predsjedništvo, za gospodina Komšića za sada izgledaju daleko. Zato i ne treba čuditi da prvo obećanje koje planira ispuniti jeste ukidanje predsjednikovog ureda u gradu Mostaru.

Šefik Džaferović

Vjerovatno i najslabiji kandidat kojeg je mogla ponuditi Stranka demokratske akcije u ovom trenutku. Doveden u posljedni čas da zamijeni već unaprijed pripremljen teren za gospodina Zvizdića koji je odustao od kandidature, gospodin Džaferović se pokazao kao potpuno nespreman i nepripremljen za ulogu koja mu je namijenjena. Vojniku partije odanom porodici Izetbegović, koji je čitav svoj politički život proveo u predstavničkom domu BiH, nedostaje mnogo toga, a u toku kampanje pokazao je da nema tu harizmu potrebnu da izađe iz sjene trenutnog predsjedavajućeg člana predsjedništva a i stranke, gospodina Bakira Izetbegovića. Uzalud je tu i metodologija direktnog pristupa prepisana po uzoru AK partije iz Turske. Uzalud i svojevrsna pomoć gospodina Izetbegovića i njegove supruge koji bukvalno i vode cjelokupnu kampanju, sam Džaferović je ostao nevidljiv i neprepoznatljiv, te se tako može reći da mu je zamišljeni koncept prezentacije više odmogao nego što mu je napravio neku korist. Ako se pri tome uzme u obzir da je gospodin Džaferović poprilično ignorisan od stranačkih medija čije je sjedište u Sarajevu, to nam govori da su turbulencije koje su se dešavale u SDA stranci i te kako ostavile traga, jer se stvorio jedan ogromni medijski vakuum koji Džaferović do sada nije uspio da kapitalizira. Sama kampanja je vođena školski i odmjereno sa poznatim sloganom koji poziva na jedinstvo i snagu, a u fokus su stavljenje reforme i gradnja infrastrukture kao i obećanje da će BiH do 2020. godine završiti u NATO savezu.

Denis Bećirović

Propali zajednički kandidat „građanskih“ stranaka ali i jedini kandidat koji ima apsolutnu podršku svoje stranke i operative koja ga zahvaljujući ozbiljnoj infrastrukturi prezentuje kao najozbiljnijeg kandidata za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Također je prvi kandidat iz ideološkog lijevog bloka koji ima mogućnost da privuče značajan broj konzervativnih birača koji su do sada uglavom bili orijentisani ka desnoj ideološkoj matrici, odnosno strankama koje su više prezentirale takav način vrijednosti. Doktor Bećirović, iako relativno mlad, iskusan je i već etabliran političar. Zajedno sa gospodinom Džaferovićem proveo je dugo vremena u predstavničkom domu parlamenta BiH, gdje se istakao sa nekoliko inicijativa od općeg značaja. Za razliku od gospodina Radončića on nema iza sebe probleme sa sudom i tužilaštvom, što je još jedna od činjenica zbog čega je najozbiljniji kandidat za pobjednika na ovim izborima. Kampanju vodi po modelu njemačkih socijaldemokrata. U prvi plan i u prvoj fazi, ona je orijentisana na stručnost gdje se doktor Bećirović obraćao biračima preko promocije svoje knjige, da bi se u nastavku kampanje prešlo na direktni kontakt licem u lice, koji je vođen na poznatim trgovima većih gradova u Federaciji BiH. U svojim obećanjima je bio umjeren, a fokus je posvetio dijaspori i sprečavanju odlaska mladih, te regulisanju pravnih akata između susjednih zemalja, koji se odnose na specijalne veze između susjednih nam država i entiteta u BiH.

Fahrudin Radončić

Treći put za redom se kandidira za funkciju predsjedavajućeg predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, ali ovaj put sa najmanjim izgledom da ostvari tu funkciju. Nakon neuspjela dva prethodna pokušaja gdje je izgubio od gospodina Bakira Izetbegovića sam Radončić, vjerujući kako SDA više nema kandidata takvog kalibra, bi bez problema trebalo da ostvari pobjedu u osvajanju titule u narodu etikitirane kao „prvi u Bošnjaka“. I sa te strane je bio potpuno u pravu, međutim, na njegovu nesreću problemi koje je gospodin Radončić imao sa sudom i tužilaštvom BiH, kao i njegovo svjedočenje na Kosovu u slučaju suđenja Naseru Keljmendiju donijela su mu izuzetno velik pad popularnosti i nanijela izuzetno mnogo štete, prije svega kod konzervativno orijentisanih birača, ali i dijelova Islamske zajednice. Ipak, gospodin Radončić je vješto iskoristio medijski vakuum koji mu je ponudila stranka SDA zajedno sa gospodinom Džaferovićem i zahvaljujući svojoj medijskoj kući „Avaz“, može se ustvrditi da je ostvario medijsku propagandističku pobjedu, naročito u kantonu Sarajevo. Što se pak kampanje tiče ona je vrlo sterilna, nedinamična i zatvorenog je tipa sa nekoliko ozbiljnih propusta u organiziranju skupova u mjestima na kojima i nije imao značajnu podršku. Obećanja koja je gospodin Radončić ponudio svojim biračima su ista kao i u prethodnoj kampanji, a u fokusu je gradnja infrastrukture i funkcionisanje pravnih državnih institucija.

Za kraj treba naglastiti da u ovoj izbornoj kampanji niti jedan od gore navedenih kandidata nije želio da učestvuje u međusobnim televizijskim sučeljavanjima, gdje bi birači i na taj način mogli imati uvid u njihove teze i projekte na kojima bi radili u narednom periodu ako bi ostvarili pobjedu i osvojili funkciju za koju su predali kandidaturu.

Autor: Impuls