Direktna demokratija na Davidovom trgu
Foto: Aleksandar Gluvić
Građani okupljeni oko Davora Dragičevića u grupu "Pravda za Davida", koji već šest mjeseci traže istinu i pravdu za Davida, provode na trgu 24 sata. Ovdje se razgovara, donose se odluke i šalju jasne poruke institucijama sistema koje ne funkcionišu. Ne funkcioniše nijedna, pogotovo u ovom slučaju najbitnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova i nadležna tužilaštva.
piše: Miljan Kovač
Nažalost, morala je da padne jedna nevina ljudska žrtva, a David nije prvi čije je ubistvo nerazjašnjeno, pa da se razotkriju sve rupe sistema u Republici Srpskoj, pa i u Bosni i Hercegovini. Desilo se to, prije svega, zahvaljući istrajnosti Davidovog oca Davora i grupe „Pravda za Davida“ koji ni u jednom trenutku nisu napravili „truli kompromis“ sa korumpiranim sistemom. Upravo nefunkcionisanje ovakvog sistema je i dovelo do potrebe da građani uzmu stvari u svoje ruke i pritiskom, ali mirno i dostojanstveno, pomjere stvari sa mrtve tačke. Davidov trg, kako su građani neformalno preimenovali Trg Krajine u Banjaluci na kome se okupljaju, postao je bukvalno slobodna teritorija, na kojoj je sva vlast u rukama okupljenih građana i na koju vlast nema nikakav uticaj. Štaviše, vlast na čelu sa Miloradom Dodikom je pokazala potpunu nemoć u direktnom sučeljavanju s građanima i tako izgubila atribute vlasti.
To je i logičan slijed događaja, nakon što je na ovom slučaju ubistva potpuno razobličeno naličje nakaradnog sistema i korumpiranih institucija, koje šest mjeseci od ubistva nisu uradile ništa konkretno da zločince i ubice privedu pred lice pravde. Naprotiv, sam vrh Republike Srpske, od direktora policije do Milorada Dodika, stavio se u službu zataškavanja istine pokušajima da se naročito uz pomoć medija koje imaju pod svojom kontrolom (RTRS, agencija Srna, Alternativna televizija...) diskredituje otac koji samo traži istinu i pravdu za svoje ubijeno dijete. Pokušaj da slučaj ubistva Davida Dragičevića pretvore u slučaj Davor Dragičević, tim strukturama se vratio kao bumerang, zbog čega su u nokdaunu.
Javno eksponiranje najprije vrha policije, a zatim i samog vrha RS na čelu sa Dodikom i Željkom Cvijanović, u očitoj namjeri da se ovaj slučaj zataška i sa njega skrene pažnja, otvorio je suštinsko pitanje: Zašto aktuelna vlast ulaže toliko truda u pljuvanje po Davoru i „Pravdi za Davida“ umjesto da su taj isti trud uložili u otkrivanje i kažnjavanje naručilaca i izvršilaca monstruoznog ubistva Davida Dragičevića?
Nameće se, logično, samo jedan odgovor: vrh policije i vrh RS su umiješani u ubistvo i prikrivanje ubistva. Da nije tako, onda bi postupali u skladu sa zakonom.
Upravo je to dalo građanima za pravo da otkažu svaku saradnju sa takvim institucijama, jer su se, očito, stavile iznad interesa naroda. U takvoj situaciji, jedini izlaz je upravo direktna demokratija koja se manifestuje na trgovima i ulicama, u ovom slučaju na Davidovom trgu. Iz izjava i postupaka predstavnika vlasti može se naslutiti da je cilj bio odugovlačenje kako bi vrijeme na kraju „odradilo svoj posao“. Faktor na koji nisu računali je upornost Davora Dragičevića i ljudi koji ga podržavaju. Velika nervoza Milorada Dodika, koji je proteklih dana na vrlo neprimjeren način prozivao Davora i poručivao da će ga „počistiti“ sa trga, a potom se izvinjavao pokušavajući da demantuje sam sebe, jasan je pokazatelj da je Dodik shvatio, koliko je u ovom slučaju raskrinkano ružno naličje vlasti na čijem je on čelu. Na njegovu žalost, shvatio je to prekasno. Da je, primjera radi, bar prije četiri mjeseca smijenio ministra policije Lukača, danas bi, desetak dana prije opštih izbora bio u povoljnijoj poziciji. Nema sumnje da je on toga od početka bio svjestan, ali po svemu sudeći, Dodik nije moćniji od Lukača. Time je otvoreno pitanje: Ko u Republici Srpskoj, ima stvarnu moć? Odgovor je vrlo jednostavan: Moć je u rukama naroda, ljudi koji shvate da ne moraju biti podanici (poslušnici) već slobodni građani u čijim rukama je sva vlast, dok su oni koji obavljaju funkcije te vlasti samo izvršioci narodne volje. Kada građani nisu svjesni te poluge sopstevene moći (pod imenom demokratije) onda vlast prestaje da vrši funkciju u službi građana i stavlja se u službu kriminala. Tako je sve dok narod ne otvori oči i shvati šta mu se dešava. Građani uzimaju polugu moći u svoje ruke i tada imamo rađanje direktne demokratije kao što je to danas slučaj na Davidovom trgu. I to je već istorija u razvoju građanskog društva u Bosni Hercegovini koje decenijama kaska za evropskim demokratijama.
Autor: Impuls
