Danas mi je srce puno Banjaluke. Danas je Ferhadija sijala u punom sjaju.
Autor: Impuls
Krećem od kuće oko pola deset. Grad obasjan suncem.
Policija na svakom koraku. Ne osjećam zbog toga nelagodu. Danas su u Banjaluci mnogi važni ljudi, građani iz cijele Bosne i Hercegovine, i to im je posao, da se svi mi osjećamo sigurno.
Idem "kraticom" i izlazim ispred hotela Palas.
Tu sam preuzela PRESS akreditaciju, a onda unutra na kaficu. Sve vrvi od novinara iz cijele regije.
Pijem kafu i razmišljam kako da ispričam današnju priču. A onda se sjetim svoje majke, rođene u kući sipod Pećina i kao da mi šapuće, idi među narod, neka oni ispričaju priču o Ferhadiji.
I tako polako krećem iz Palasa.
Autobusi stižu iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
Ljudi polako izlaze.
Organizacija na nivou. Policajci prilično ljubazno usmjeravaju one koji su stigli autobusima. Tu su vatrogasci i Hitna pomoć.
Idem od čovjeka do čovjeka. Zanima me odakle su došli, kako su putovali, kako se osjećaju.
"Došli smo iz Teslića i predivno je. Ne osjećam strah, naprotiv, prezadovoljna sam i sretna što sam ovdje."
"Mi smo došle iz Prijedora i super se osjećamo. I vrijeme nas je poslužilo. Presretne smo."
"Došli smo iz Jajca, putovali smo dobro i osjećamo se super. Nikad nešto ljepše nismo doživjeli."
"Dolazimo iz Gradačca, putovali smo bez problema. Drago nam je što smo došli, puna nam duša."
"Ja sam Banjalučanin i došao sam iz Amerike gdje živim. Došao sam maksuz zbog ovog događaja. Srce mi je puno.“
„Lukavac, dolazimo iz Lukavca. Putovali smo odlično. Presretni smo.“
„Dolazim iz Crne Gore i ovo je veliki dan za nas.“
"Divno se osjećamo, ovo je za nas veliki dan. Došele smo iz Ključa."
"Iz Kotor Varoši smo. Ne mogu da opišem kako se osjećam, ovo je predivno. Ovo je poseban dan."
Majke Srebrenice: "Zadovoljne smo što smo došle. Mješaju se emocije. Važno je da je džamija ponovo izgrađena zbog onih koji su pobožni, ali isto tako i da bude simbol uzajamnog poštovanja. Svaki čovjek ima pravo na život, na svoju vjeru i tradiciju, i mislimo da je ova džamija dio pravde, da danas ona šalje upravo takvu poruku, ne samo Muslimanima, Srbima i Hrvatima, već i cijelom svijetu."
"Iz Živinica sam i sretan sam što sam ovdje danas."
"Došli smo iz Travnika i osjećamo se sretno, sigurno. Puno emocija."
"Mi smo iz Zavidovića, putovali smo odlično i drago nam je što smo danas ovdje. Ovo je za nas poseban dan, osjećamo se predivno."
"Došli smo iz Kiseljaka i odlično smo putovali. Preljepo je, sretni smo što smo došli."
"Ovo je za nas jedno veliko okupljanje. Iz Prnjavora smo."
"Rođena sam Banjalučanka, a živim i radim u Tuzli. Ponosna sam, i sretna i tužna. Drago mi je što sam ovo dočekala."
"Iz Sanskog Mosta sam i osjećam se i divno i tužno. Izvinite što plačem. Ispunjeni smo nekom energijom koju ne mogu opisati."
"Ja sam domaća, iz Vrbanje. Sretna sam."
I ja teško mogu opisati kako sam se osjećala među svim tim ljudima. Bila je to zaista neka posebna energija.
Neću ostati na zavničnom dijelu programa, to je za one velike medijske kuće. Ja odlazim svojoj kući, opet „kraticom“.
Specijalci na dječijem igralištu. U prodavnici nema hljeba, vele da je policija sav popuhala.
Za građane Banjaluke subota kao i svaka druga. Ne osjeća se napetost, nema neprimjerenih komentara. Poslije nekoliko tmurnih i kišovitih dana, konačno vedro i sunčano. Obavlja se nakup, šeta, prolaze biciklisti. Neka opuštena i smirena atmosfera.
Dok se penjem na svoje Pobrđe razmišljam o tome što su mi svi moji sagovornici rekli, da se nadaju da će današnji dan biti jedan korak ka međusobnom zbližavanju, razumijevanju i suočavanju sa prošlim vremenima.
Rekli su i da su ta vremena iza nas, da se trebamo okrenuti budućnosti, da nam mladi odlaze, da su penzije male.
Danas mi je srce puno Banjaluke. Danas je Ferhadija sijala u punom sjaju.
Prije neko što sam ušla u kuću, okrenula sam se i vidim je kako stoji, vidim moju porodicu, gurabije, kajmak baklave, teferiče i kuću pod Pećinama gdje je odrasla moja mama. Nju vidim najjasnije.
Priredila Mirjana Tešanović
