Rijeka Sana, voda koju možete piti sa izvora, naše prirodno blago. Dobro je pogledajte, jer ovo je možda zadnji put da blista u svom punom sjaju.
Autor: Impuls
Austrijsko njemačka firma Kelag pravi na našoj rijeci hidrocentralu.
Iako je hidrocentrala “Medna” već u izgradnji, jučer, na međunarodnom protestu, okupili su se građani, kajakaši, ribari, lokalno stanovništvo i ekolozi.
"Mi nećemo odustati od Sane i naše borbe protiv Kelaga", rekla je Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu– organizacije koja se više od sedam godina zajedno sa još 22 organizacije okupljene u Koaliciji za Sanu bori protiv izgradnje ove hidroelektrane. „Tražimo od ministrice Golić da preispita odluke Ministarstva i zaustavi jedan od najgorih projekata u Republici Srpskoj“, naglašava Nataša.
"Sana je jedna od posljednjih rijeka u Evropi u kojoj živi mladica, važna vrsta ribe koja je globalno pred izumiranjem", objašnjava Nataša Crnković višestruku važnost očuvanja ove rijeke.
“Danas smo ovdje zajedno sa kajakašima koji su krenuli iz Slovenije prema Albaniji, po rijekama koje su ugrožene hidrocentralama. U Bosini i Hercegovini su bili prvo na Uni, a danas su ovdje sa nama, na Sani i ići će još na Neretvu”, priča nam dalje Nataša Crnković, i dodaje kako su tu i kolege iz Austrije, iz organizacije Riverwatch, koji vode veliku kampanju pod nazivom “Sačuvajmo plavo srce Evrope”, a koja se ustvari odnosi na rijeke Balkana.
"Ukoliko hidrocentrala počne sa radom, a mi se nadamo da se to neće dogoditi iako su radovi poodmakli, jedna tako vrijedna i važna rijeka bit će uništena zbog stranog privatnog interesa, znači to nije javni interes niti će biti ekonomski isplativ. Naprotiv, ekonomski eksperti tvrde da samo ovom, ali i drugim hidroelektranama u finansijskom gubitku", kaže Nataša Crnković, i objašnjava kako svi mi kroz mjesečne račune za električnu energiju dajemo subvencije za obnovljive izvore energije i to sve ide za male hidroelektrane, što praktično znači da dolaze investitori, uništavaju nam dugotrajno rijeke i još im mi za to plaćamo.
Goran Krivić iz Koalicije za Sanu istako je kako se već drugu godinu za redom o sigurnosti i bezbjednosti učesnika protesta brinu pripadnici Gorske službe spasavanja iz Banjaluke.
Rijeke ne poznaju granice, izviru, teku i susreću se noseći sa sobom svoje priče, priče o ljudima koji postavljaju granice i onima koji ih ruše.
Kažu da voda pamti. Po čemu će nas Sana zapamtiti, zavisi samo od nas.
Priredila Mirjana Tešanović
Foto: Aki Photoguru
