Foto: Ajdin Kamber, Fotobaza
Novostečeni kandidatski status BiH za članstvo u Europskoj uniji mogao bi se sažeti ovako: ne možete dobiti status kandidata jer ne poštivate ljudska prava svojih građana, a jedini način na koji to možete popraviti jest da ne poštivate prava izbjeglica. I to ćemo vam još i dodatno platiti.
piše: Nidžara Ahmetašević
Sredinom decembra, EU je donijela odluku da dodijeli kandidatski status Bosni i Hercegovini, skoro sedam godina nakon što je država podnijela zahtijev za članstvo. Odluka je javnosti predstavljena kao historijska, mada je ustvari riječ samo o nastavku procesa koji je dugotrajan, a sam status ne mijenja ništa u BiH kao što nije promijenio ni u drugim zemaljama u regiji od kojih su neke već decenijama u kandidatskom statusu.
Da bi se bilo šta promijenilo, BiH vlasti moraju učiniti puno više u ispunjenju 14 prioriteta koje je EU definisala još 2019. godine. Izvještaj Europske komisije (EK) za period 2020-2021. pokazuje da u svim definisanim oblastima nije postignut značajan napredak, a to uključuje vladavinu prava, reformu javne uprave, političke kriterije, borbu protiv korupcije, osnovna prava… No, s obzirom na ono što se trenutno dešava, i nagovještaje o tome ko su ljudi koji će u narednom periodu donositi važne odluke, malo je prostora za nadu.
Ipak, jedna je oblast u kojoj EU tvrdi da ima napretka a to je upravljanje migracijama koje je Brisel, a putem Ureda specijalnog predstavnika u BiH i partnerske Međunarodne organizacije za migracije (IOM), praktično uzeo pod svoju kontrolu od 2018. godine.
Strategija za kandidatski status
Utjecaj EU na upravljanje migracijama u cijeloj regiji, kao i Hrvatsku, prisutan je više od decenije, ali je intenziviran od 2015. kada se povećao broj ljudi koji se kreću ka Zapadnoj Europi preko Balkana. Godine 2016., pod pritiskom EU, granice Balkana su počele da se zatvaraju podizanjem ograda i zidova, i slanjem Frontexa, te jačanjem uloge IOMa i drugih organizacija koje učestvuju u provođenju smjernica EU u upravljanju migracijama.
Odluka da se BiH konačno da status kandidata donešena je manje od sedam dana nakon što je Vijeće ministara usvojilo Strategiju u oblasti upravljanja migracijama i azilom za period 2021-2025. Strategija, koja još nije dostupna javnosti, je urađena – kao i sve prethodne – pod budnim nadzorom EU i njenih partnerskih organizacija. Definiše sedam ciljeva, među kojima su: unapređenje sistema sveobuhvatnog upravljanja politikama migracija i azila, povećanje efikasnosti kontrole državne granice, te “efikasnije upravljanje migracijama na teritoriji BiH, unapređenje sistema azila, efikasnija borba protiv krijumčarenja migranata i trgovine ljudima, podrška zakonitim migracijama i integracija stranaca koji zakonito borave u BiH te jačanje mehanizama koordinacije u upravljanju migracijama i azilom”. Usvajanje ove strategije EU je pozdravila kao ispunjenje jednog od “ključnih zahtijeva” za dobijanje kandidatskog statusa.
EU sada zahtijeva da nove vlasti pokažu više inicijative u ispunjenju zahtjeva koji se svode na jačanje tvrđave Europe, a BiH će imati ulogu, kao i ostatak regiona, da zaustavi kretanje ljudi. Jedan od zadataka koji će region ispunjavati u budućnosti su deportacije ljudi kojima nije odobren azil bilo u zemljama regije ili EU. U zadnjem izvještaju o napretku za BiH, EK je pozdravila zaključivanje sporazuma o readmisiji između BiH i Pakistana koji omogućava deportaciju ljudi, tražeći da se nastave napori i zaključe sporazumi sa Bangladešom, Afganistanom, Marokom i Egiptom. Istovremeno od drugih zemalja u regiji traže sporazume sa nizom zemalja, pretvarajući tako regiju u zonu za deportaciju.
Deportacije se odvijaju i iz EU, ali su često ometane aktivnostima organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, pravnicima i aktivistima koji se protive ovim često upitno legalnim procedurama. Na Balkanu su ljudska prava, i vladavina zakona – prema onome što EU konstatuje iz godine u godinu u svojim izvještajima – vrlo upitna kategorija, što će u ovom slučaju biti iskorišteno za jačanje granica.
Za te svrhe, EU će, putem partnerskih organizacija, pomoći izgradnji novih detencijskih centara, što se dešava već u Srbiji, dok se u BiH radi na proširenju kapaciteta centra u Lukavici. Uz to, centar Lipa kod Bihaća, koji je izgrađen sredstvima EU i pojedinih zemalja članica, dijelom će biti pretvoren u centar za deportaciju, a radovi su već u toku. Istovremeno, EU zemljama porijekla uslovljava bilo kakvu pomoć ili saradnju prihvatom ljudi koji su deportovani iz zemalja članica. Tako je početkom decembra EK donijela odluku da zemlje u razvoju koje ne prihvate deportovane građane, neće moći uživati dobrobiti bescarinske trgovine.
Uz to, od BiH i zemalja u regiji se traži da svoje vizne politike prilagode EU, te da unaprijede sisteme za identifikaciju i registraciju, što će također omogućiti lakše deportacije u budućnosti. Sve zemlje već imaju ugovore sa EU prema kojima su obavezne prihvatiti ljude koje bilo koja zemlja članica želi vratiti, bilo da su građani zemalja u regiji ili trećih zemalja a da su prošli putem Balkanske rute.
Milioni za kršenje ljudskih prava
Za osobe koje neće biti moguće deportovati iz bilo kojeg razloga, EU je spremna pomoći da dobiju azil i da im se omogući ostanak u regiji, ali je to i dalje upitan proces jer zemlje nemaju razvijene sisteme azila niti dovoljno ljudi koji se mogu baviti ovim pitanjima, a politike davanja azila su izuzetno stroge, prema pravila koje je EU nametnula u prošlosti.
EU traži od regije i unaprjeđenje sistema nadzora granica, a za te svrhe ulaže ogromna sredstva te donira savremenu opremu. Isto rade pojedine zemlje članice, uz obuku granične policije i službi za poslove sa strancima. Kao i u slučaju Hrvatske, Bugarske, Rumunije ili Grčke, tako EU ignoriše push-backove i nasilje na granicama zemalja u regiji, što se redovno dešava iz Sjeverne Makedonije, ali i sa granica BiH ka Crnoj Gori i Srbiji, te sa granica Albanije.
Da će cijela regija imati veću ulogu u čuvanju granica EU potvrdu je moguće naći i u odluci koja je donešena u Briselu krajem oktobra. Naime, Komisija je usvojila preporuke kojima se autorizuju dalji pregovori o ugovorima između zemalja regije i Frontexa, te su najavili 39,2 miliona eura pomoći iz IPA fondova za Balkan koji će biti usmjereni isključivo na upravljanje migracijama. Dodatno, u periodu do 2024., EU namjerava da poveća sredstva namijenjena za upravljanje migracijama za Balkan za oko 60 posto.
Krajem novembra, komesar Oliver Varhelyi bio je u BiH kako bi prisustvovao ceremoniji potpisivanja Memoranduma o razumijevanju između BiH i IOM-a, a čiji sadržaj nije poznat javnosti. No, u svom obraćanju, komesar je nagovijestio da je Komisija cijeni napore BiH na sprječavanju “neregularnih migracija”, te je napomenuo kako je region ponovo suočen sa “nelegalnim migracijama”. “To moramo zaustaviti. Moramo djelovati skupa. Moramo djelovati skupa i koordinirano”, rekao je komesar naglašavajući više puta termin “ilegalne migracije” te najavljujući da će EU, putem IOM-a, donirati pola miliona eura za “dobrovoljne i prisilne povratke” za koje će biti korišten “detencijski centar Lipa”.
Vrijedno je napomenuti da većina ljudi koji se u ovom trenutku kreću Balkanskom rutom dolazi iz kriznih područja, bilo da su zahvaćena ratom, ili klimatskim promjenama, te po zakonima koji su na snazi u većini zemalja ka kojima se kreću mogu dobiti zaštitu. U svakom slučaju, govor komesara negira čak i mogućnost prijave za azil nazivajući sve ljude koji se kreću ovom rutom ilegalnim migrantima.
Nasilje na EU granicama dobro je dokumentovano u proteklih nekoliko godina, kao i uloga Frontexa. Navodi o mučenju i zlostavljanju dostavljeni su sudovima u EU. Ipak, i dalje na hiljade ljudi svaki dan biva nelegalno vraćeno nazad sa granica EU bez da im je pružena mogućnost da traže azil. Zemlje regije, uključujući BiH, odavno su dio ove mreže nasilja, no kao i u slučaju Hrvatske u proteklom periodu, uskoro bi njihova uloga mogla biti još značajnija. Prljavi posao tako EU gura preko svojih granica zemljama koje žele postati članice ili na bilo koji način sarađivati sa onima koje to već jesu. Prioriteti koje imaju državljani tih zemalja, koje su kao BiH nestabilne i siromašne, a na vlasti su ljudi koje i sama EU često naziva korumpiranim, nisu bitni u Briselu.
