Ostaci "Vodoprivrede" u Tršiću (Foto: Lj.Đ.)
Slučaj AD „Vodoprivreda“ tipičan je primjer kriminalnih radnji u procesu privatizacije, a kasnije i beskurpuloznog devastiranja.
Blizina granice sa susjednom Srbijom, te decenijski monopol aktuelnih vlastodržaca, vjerovatno su uticali da Zvornik u javnosti ima imidž sredine sa dobro organizovanim kriminalnim strukturama, o čemu u poslednje vrijeme često piše poznati bloger Slobodan Vasković.
Ako je i za nevjerovati baš svemu što se u javnosti stavlja na teret poznatim i zvučnim imenima, ponajviše političarama, lokalnim tajkunima, te policijskim i drugim funkcionerima, organizovano uništenje i otimačina milijarde maraka iz zvorničkih „Birča“ i „Alumine“ je nepobitno dokazano i još nije nadmašeno na ovim prostorima.
Slučaj AD „Vodoprivreda“ takođe je tipičan primjer kriminalnih radnji u procesu privatizacije, a kasnije i beskurpuloznog devastiranja. Da su iz Tršića, gdje su najvećem obimu bili objekti te firme, iz nekadašnjeg kruga preduzeća izvezene desetine hiljade kubika šljunka, to je poznato svakom Zvorničanu iole upućenom u domaća dešavanja.
Ovim problemom već duže vrijeme bavi se i neformalna grupa građana “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka u Zvorniku”, koja nadležnim institucijama ukazuje da u Tršiću godinama funkcioniše ilegalna šljunkara sa koje se eksploatiše šljunak, ali i gdje se uništavaju otpadne gume. One se dovoze kamionima sa prikolicama i spaljuju na toj ilegalnoj šljunkari što umnogome utiče na zagadjenje životne sredine u Tršiću. Bilo je nekoliko prijava komunalnoj policiji, ali i nadležnoj Policijskoj stanici Kozluk i Policijskoj upravi Zvornik, no, bez konkretnih posljedica.
Reakcije nadležnih organa nema ni u vezi sumni u ilegalnu eksploataciju šljunka iz zemljišnih parcela državljana Srbije zaposjednutih na osnovu lažne dokumentacije. Ti državljani Srbije koji imaju zemlju u Republici Srpskoj, odnosno BiH, mahom ne žive ovdje u pograničenom području jer su odselili u unutrašnjost Srbije ili u inostranstvo, te pojedinci koriste priliku da zaposjednu to zemljište i da vade šljunak, naravno ilegalno.
Mještani Tršića godinama gledaju kako kamioni natovareni šljunkom sa obale rijeke Drine izlaze na magistralni put i pritom ih niko ne kontroliše. Nisu pokriveni ni ceradom, a o pratećoj dokumentaciji za šljunak da se i ne govori. Iz grupe “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka u Zvorniku” u više navrata su prijavljivane te aktivosti, dokumentovane snimcima kamiona, ali je reakcija nadležnih organa izostala.
Iz Policijske uprave Zvornik na te prijave su šturo odgovorili da su ih zaprimili i proslijedili Odjeljenju za privredni kriminalitet, te da se sprovodi istraga u saradnji sa nadležnim Okružnim javnim tužilaštvom Bijeljina.
“Sada u ovoj Mjesnoj zajednici na tom lokalitetu niče separacija, kojom bi se očigledno trebale „prekriti“ sumnje u kriminal kojim je ugašeno ovo nekada poznato i profitabilno privredno društvo. Raspolažemo nezvaničnim informacijama da su “Vodoprivredu” kupile dvije šljunkarske firme, ali kada je prodata i za koliku sumu novca i ko je bio na tenderu, do tih informacija je nemoguće doći. Što samo dodatno podstiče sumnje u namještanje licitacija i sistemsku korupciju, prisutne u javnosti.”, navode iz neformalne grupe “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka u Zvorniku”.
Niče separacija nepoznatog vlasnika u Tršiću (Foto: Lj.Đ.)
A, što se tiče zvaničnih podataka, prema podacima u posjedu portala Antikorupcija.info, za “Vodoprivredu” je bilo čak devet Javnih prodaja u kojima je krčmljena imovina ovog nekada respektabilnog preduzeća, za koje i Gradonačelnika Zvornika Zoran Stevanović priznaje da je “primjer neuspješne privatizacije u kojoj novi vlasnici nisu uložili ništa da se ponovo pokrene privredna djelatnost”.
Prema tim dostupnim podacima redom su odlazili objekti i zemljište u gradu Zvorniku, Roćeviću, Čelopeku, Tršiću… Kome i pod kojim uslovima, to javnosti još nije poznato.
Ljubinko Đurić, Antikorupcija
