fbpx

DISKRIMINATORNI ZAKON O PREBIVALIŠTU: Kako država ponižava hiljade podstanara

Sarajevo Foto Samir Zahirovic HaloPix PIXSELL

 Sarajevo, Foto: Samir Zahirovic/HaloPix/PIXSELL

Ukoliko niste “sretni” da uživate stranačku zaštitu u BiH, a nemate svoj stan i ne možete dobiti stambeni kredit jer niste zaposleni u državne institucije ili kompanije što je uglavnom preduslov za dobijanje kredita, ne brinite, država je našla način da vam dodatno zagorča život.

Autor: Adis Šušnjar

Od 2015. godine, kada su u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojene Izmjene i dopune Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, pod izgovorom nacionalne sigurnosti na hiljade podstanara i povratnika u BiH su dodatno poniženi i prisiljeni da bukvalno mole stanodavce, mahom bogate i zaštićene viškom nekretnina, za prijavu prebivališta.

OD NOVE LIČNE I VOZAČKE DO NOVOG DOMA ZDRAVLJA

Uz taj skromni poklon od zastupnika iz SDP-a, SNSD-a i HDZ-a, koji su usvojili ovaj zakon, svaki put kada mijenjaju adresu prebivališta, a nekad su prisiljeni da to rade i više puta u godini, podstanari moraju da vade nove dokumente: ličnu kartu, vozačku, da mijenjaju dom zdravlja i porodičnog ljekara.

Svaki put kada mijenjaju dokumente podstanari moraju državi, uz ostalo i za plate istih onih zastupnika koji su izglasali ovaj zakon, izdvojiti minimum 70 KM. Uz to dolazi i prikupljanje debele dokumentacije i gubljenje vremena po šalterima.

Ako se podstanaru ne smiluje stanodavac da ga prijavi, ili ako podstanar zakasni sa plaćanjem novih dokumenata, država je tu da ga propisno i hitno kazni.

Otkako je usvojen zakon svake godine bude poništeno više desetina prijava prebivališta.

“Najčešći razlozi za poništenje prebivališta su što su podnosioci zahtjeva prilikom prijave prebivališta dali netačne i neistinite podatke te nepoštivanje obaveze odjave prebivališta, kada nakon promjene adrese građani ne ispoštuju zakonsku obavezu prijave novouspostavljenog prebivališta kod nadležnog organa u roku od 15 dana te ostaju prijavljeni na staroj adresi”, navode iz MUP-a KS.

Mjere koje se poduzimaju nakon što se nekome poništi prijava prebivališta su poništavanje lične karte i vozačke dozvole te posljedično onemogućavanje podnošenja zahtjeva za izdavanje putne isprave.

Poništavanjem prijavljenog prebivališta podstanar može biti doveden u situaciju da gubi prava vezana za prebivalište, naprimjer zdravstveno osiguranje, prijavu na zavod za zapošljavanje i eventualne opštinske i kantonalne povlastice iz oblasti socijalnog osiguranja.

Pritisak i poniženje za brojne podstanare, uglavnom mlade ljude, nezaposlene i one koji rade za bosanske ekonomske “divove” za 300 eura, još nikad nije doprlo do moždanih vijuga zastupnika koji su glasali za ovaj zakon, zastupnika koji spadaju u ovu drugu grupu, sa viškom prihoda i nekretnina i koji nemaju pojma kako ljudi u BiH žive.

Kao valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju smatra se dokaz o vlasništu ili suvlasništvu stana ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje, ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu, suvlasništvu ili posjedu stanodavca.

Dokaz je i ovjerena izjava stanodavca da daje pristanak da određena osoba bude prijavljena na njegovoj adresi.

RAZOČARANI U DRŽAVU TRAŽE IZLAZ

Tridesetosmoogodišnji Emir. K. podstanar je u Sarajevu 20 godina. Kaže da je doživio niz poniženja nakon usvajanja ovog zakona.

“Iako imam VSS, radim za solidnu platu preko 10 godina, nisam mogao ni u jednoj banci dobiti stambeni kredit jer ne radim u državnoj instituciji i ne mogu da nađem žiranta. Nastavio sam podstanarski život koji je od 2015. godine postao jako ponižavajući. Bio sam više puta u situaciji da me stanodavac ne želi prijaviti ili sam ga bukvalno morao ubjeđivati da to uradi. Svaki put kada mijenjam stan moram platiti oko 70 KM za dokumente. Uz sve to svaki put rizikujem da me policija kazni. Jako ponižavajuće i frustrirajuće. Ne znam šta uopšte radim više u ovom gradu i ovoj državi”, govori Emir.

Svoju priču sa nama je podijelila i dugogodišnja podstanarka Irma iz Zenice. Ona s mužem živi u iznajmljenom stanu u Sarajevu.

“Naravno da nam je ovaj zakon zakomplikovao život. Do sada smo mjenjali pet, šest puta dokumente. Bilo je situacija kada nas stanodavci nisu željeli prijaviti, a vlasnik prošlog stana zove i prijeti policijom da se odjavimo. Kada odemo u CIPS da se odjavimo kažu nam da to ne mogu dok ne nađemo novo prebivalište. Nevjerovatno glupe i stresne situacije. Trenutno smo u iščekivanju posla u Njemačkoj i jedva čekamo da se riješimo ovih gluposti i da počnemo dostojanstveno živjeti”, ističe Irma.

Saliha Đuderija, iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, tvrdi da u ovoj situaciji nema elemenata diskriminacije. Sugeriše da se pitanje prebivališta može riješiti na način da se osoba prijavi kod uže ili šire rodbine, ali pod uslovom da su oni saglasni s tim.

saliha đuderija

“Adresa prebivališta/ili boravišta može se prijaviti kod nekog od članova vaše uže i šire porodice – ako su oni saglasni da imate tu prijavljeno prebivalište. Kada je u pitanju prebivalište, zakon jednako djeluje na sve te svi građani moraju imati adresu prebivališta ili boravišta, što se obično veže za posjed imovine, ili da je vaša lična imovina ili užeg člana vaše porodice, ili socijalno stanje kod beskućnika”, kaže Đuderija.

Dodaje da drugi zakoni uređuju odnose na uslove iznajmljivanja stana i obavezu  koja je zakonom propisana i obavezuje korisnika i iznamljivača da prijavi takvu situaciju kroz ugovor o najmu koji je pravna osnova za prijavu adrese boravišta i/ili prebivalištva.

“Ako imate problem sa tim treba da imate stalnu adresu prebivališta, najbolje kod članova porodice. Napominjem da sva svoja prava ostvarujete prema adresi prebivališta”, ističe Đuderija.

Dakle, sva prava ostvarujete prema adresi prebivališta – ukoliko imate sreće da imate dobronamjernu rodbinu koja će vam izaći u susret, iako plaćate najam stana u gradu u kojem trenutno živite.

Naši sagovornici s razlogom postavljaju logično pitanje: zašto uopšte živjeti u ovoj državi koja čini sve da zagorča život građanima koji ne spadaju u onih desetak posto povlaštenih.

Državi koja neće stvoriti ekonomsku situaciju da dobijanje stambenog kredita bude omogućeno svima koji rade, a ne samo povlaštenim, državi koja štiti bogate i ponižava siromašne, državi koja neće dati poticaje, nego će uzeti, kažnjavati i ponižavati.

inforadar.ba