Zelene ulice
Foto: Eugene Kuznetsov
Poučno istraživanje s Novog Zelanda o različitim percepcijama, namjenama i oblicima zelenila u urbanoj sredini – samo što se u urbanističkim planovima stavljenim u funkciju pravljenja profita za privatne građevinske kompanije sve te pouke ignorišu. Zelenilo u gradovima međutim omogućava stanovništvu sve napučenijih naselja iskustvo dodira s prirodom, obnavljanje veze koja je ključna za naše živote, ali i život planete. @RiD
Piše: Elizabeth Elliot Noe i Ottilie Stolte
S engleskog prevela: M. Evtov
Više od pola svjetske populacije živi u gradovima. U Aotearoi / Novom Zelandu čak 86% stanovnika živi u manjim ili većim gradovima.
Budući da sve više ljudi živi u urbanim sredinama, za našu ličnu dobrobit – i dobrobit naše planete – od vitalne je važnosti da urbanisti iznađu načine za jačanje naše povezanosti s prirodom.
Dokazi su jasni – da bi se ljudi adekvatno brinuli za zaštitu prirode, trebaju im direktna, lična iskustva s prirodom. Kako je tvrdio evolucijski biolog Stephen Jay Gould, „ovu bitku za spas vrsta i okoliša ne možemo dobiti bez stvaranja emocionalne veze između nas i prirode – jer se nećemo boriti da spasimo ono što ne volimo.“
U nedavno objavljenoj studiji istraživali smo percepcije i doživljaje prirode koje stanovnici Hamiltona imaju u svom gradu.
Gradsko vijeće Hamiltona odgovorno je za 1.142 hektara otvorenog prostora, uključujući više od 200 parkova i rezervata. Ovo vijeće je 2019. godine zacrtalo cilj da 80% njegovih domaćinstava dobije pristup parku ili otvorenom prostoru na najdalje 500 metara od kuće.
Zelene površine su sva područja nezatvorenog urbanog zemljišta s nekim oblikom vegetacijskog pokrivača. Fokusirali smo se na tri vrste – privatne vrtove, parkove u kojima dominira autohtona vegetacija („šumoviti parkovi”) i parkove u kojima dominira unesena vegetacija („travnati parkovi” – velika prostranstva pokošenih travnjaka s raštrkanim pojedinačnim stablima).
Stanovnici Hamiltona vodili su nas u obilaske raznih zelenih površina u gradu. Pitali smo ih zašto su im ta mjesta važna, šta tamo rade i kakva su im iskustva susreta s biljkama i životinjama. Razgovarali smo s 21 stanovnikom – sedam volontera restauratora, sedam ljudi koji često posjećuju šumske parkove i sedam onih koji posjećuju parkove s travnjacima.
Posebno nas je zanimalo kako ljudi percipiraju urbane zelene površine i njihovu korisnost. Posmatrali smo i iskustva i veze stečene u različitim prirodnim okruženjima.
Zvonki pjev ptica
Kaelin je jedna od onih koji su nas poveli u obilazak svog vrta i lokalnog parka u području jednog od mnogih rukavaca u Hamiltonu.
Ta dolina je hladna i tiha, čuje se jedino žubor potočića i povremeno ozlojeđeni cvrkut ptica. Kad se kroz zvonke frulice začuje grubo kašljanje i grgoljenje koje objavljuje prisustvo tuija, Kaelin mi se okrene i s oduševljenim osmijehom kaže: „Kad se zatekneš ovdje dole u pravo doba godine, pomisliš ma gdje sam ja ovo? Nemoguće da je ovo grad, sve zvoni od ptičjeg pjeva.“
Naši sagovornici opisuju autohtone parkove kao specijalna mjesta koja im pružaju bijeg od gradskog života, opuštanje i oporavak. Ove zelene površine kojima dominira autohtona vegetacija ispitanici obično identificiraju kao mjesta za mirovanje i posmatranje prirode.
S druge strane, travnati parkovi više služe kao „pozadina“ za razne vrste aktivnosti: izlete, sport ili zelene pijace. Vrtovi oko kuća, kao i šumski parkovi, omogućuju dublje posmatranje i bavljenje prirodom, ali budući da se radi o privatnim prostorima, ne pružaju društvene blagodati koje pružaju parkovi.
Vrijednost raznolikosti
Parkovi s travnjacima najčešća su vrsta zelenih površina u gradovima.
Ali naša studija pokazuje koliko ispitanici cijene raznolikost zelenih površina koje zadovoljavaju niz potreba – njihove vlastite, potrebe njihove zajednice i svih drugih stvorenja – kao što su ptice, šišmiši i weta [skupina od oko 100 vrsta insekata endemičnih za Novi Zeland].
Naši sagovornici su izrazili želju da se u gradovima ustanove prostori gdje bi mogle napredovati jedinstvene novozelandske biljke i životinje.
Ispitanici uživaju dijeleći svoje parkove i vrtove s pticama, šišmišima i insektima – jasno im je da te životinje doprinose značaju tih mjesta.
Međutim, ispitanici smatraju da su zelene površine u gradovima važne ne samo kao staništa za biljni i životinjski svijet; to im je samo jedna od namjena. Ispitanici žele raznovrsne parkove koji zadovoljavaju niz potreba zajednice.
Baš kao što i za vlastite vrtove imaju višestruke prioritete, ne uvijek samo kao staništa za domaću floru i faunu, ispitanici žele i urbane zelene površine koje podržavaju višestruku upotrebu, to jest ne služe isključivo kao staništa divljeg biljnog i životinjskog svijeta.
Stiješnjena naselja i gomilanje stambenih blokova
No dobrobiti koje pružaju zelene površine ugrožene su gubitkom parkova i vrtova zbog dodatne izgradnje u postojećim naseljima i sve gušćeg naseljavanja novih.
Trenutna stambena kriza u Novom Zelandu intenzivirala je političke rasprave o urbanim zelenim površinama, a ni u Hamiltonu nije ništa drugačije.
Gradsko vijeće je nedavno završilo konsultacije o znatnim promjenama pravila o gustoći stanovnika u centru Hamiltona i okolnim područjima. Iako Vijeće tvrdi da je predano održavanju javnih zelenih površina, novi plan će omogućiti da se na većini imanja izgrade po tri kuće do tri sprata.
Kako gradska populacija nastavlja rasti, naše istraživanje je dodatni argument u prilog važnosti planiranja prostora za parkove i prirodu u gradovima. Zelene površine nisu neobavezni luksuz, nego su ključne za zdravlje i dobrobit ljudi i autohtonih vrsta.
Jedan od načina jačanja emocionalne veze gradskih stanovnika s lokalnom prirodom jest da im se omogući sticanje ličnog iskustva zelenila, te biljaka, životinja, ljudi i priča o njihovom značenju. Takve subjektivne veze motivišu na svakodnevno njegovanje i zaštitu onoga što ljudi vole.
IZVOR: Conversation
