Strah od svakog udaha
Foto: AFP / Elvis Barukčić
Premda se doslovno radi o pitanjima života i smrti, kronično zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini nije tema predizbornih prepucavanja. Nebriga politike, podilaženje investitorima i visoke cijene energenata prisiljavaju građane na individualna rješenja, a jedino “rješenje” koje se nameće je ostanak u kućama.
piše: Nidžara Ahmetašević
Većina kuća u bližoj okolini željezare u Zenici ima bašte i vrtove, ali je voće i povrće prekriveno sivom prašinom. “Mi ne sadimo ništa jer su nas upozorili da to nije zdravo”, kaže Fehim H., otac troje djece školskog uzrasta. Iako su stanovnici naselja oko željezare upozoreni da ne drže kokoške, Fehim ipak to radi jer, kao i mnoge njegove komšije koje imaju djecu, nemaju drugog izbora. Jaja na pijaci, kao i mnogi drugi prehrambeni proizvodi, su im preskupi. U porodici radi samo on, i zarađuje minimalnu platu, dok supruga povremeno nađe neki poslić.
Tek nekolicina ljudi u ovim naseljima je zaposlena, a nerijetko rade u prekarnim uslovima zarađujući tek minimum koji im ne dozvoljava da priušte djeci i sebi pristojan život. Siromaštvo ih tjera da se u zimskim mjesecima griju drvenim ugljem koji kupuju od ljudi koji ga iskopavaju u nelagalnim rudnicima u okolini i koji je izuzetno lošeg kvaliteta.
Oboljenja pluća, kancerogena i srčana oboljenja, svakodnevnica su u ovom gradu. Zimski period je najteži. Mještani kažu da nekada danima ne mogu pustiti djecu da izađu iz kuća, čak da idu školu, nadajući se da dok su u kući bivaju manje izloženi vazduhu koji doslovno ubija. Stariji ljudi ostaju zatvoreni nekada i sedmicama. Ipak, u svakoj kući su vidljive naslage crne sitne prašine koju je ljepljiva i, kažu nam, nemoguće ju je ukloniti.
Prema rezultatima mjerenja kancerogenih materija u okolini departmana Koksara kompanije ArcelorMittal Zenica obavljenim ovog proljeća, satne koncentracije benzena su u prosjeku 18 puta veće od ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi, tvrde aktivisti Eko foruma Zenica. Maksimalna koncentracija zabilježena u posljednjoj sedmici marta iznosila 1279 μg/m3, a što je i 255 puta iznad ciljne vrijednosti.
Rezultati mjerenja koja su vršena u martu i aprilu ove godine, te analiza izvršenih naknadno, pokazale su alarmantne količine kancerogenih materija u zraku. Na ovaj problem eko aktivisti iz Zenice upozoravaju godinama, ali do sada nema rezultata. Sada pozivaju građane da dižu ličnu parnice za nadoknadu štete protiv vlasnika Željezare.
Kisele kiše
Zenica nije jedini grad u BiH u kojem se ljudi doslovno guše i umiru zbog zagađenja zraka. Tuzla, naročito naselja oko Termoelektrane koja je najveći proizvođač električne energije u BiH, a za rad koristi ugalj, također se plaše disati.
Aktivista Goran Stojak tvrdi da je na području naselja u neposrednoj blizini Termoelektrane, samo u 2020. godini od posljedica vezanih za zagađenje zraka umrlo 38 ljudi. “Ovdje nekad tek u podne svane, jer se ništa ne vidi od smoga. Od prašine se osjeti ljutina u grlu i peckanje očiju. Padaju kisele kiše, po stanovnicima pada magla iz Termoelektrane”, tvrdi Stojak.
Human Rights Watch, organizacija čiji fokus je na ljudskim pravima, nedavno je izašla u javnost sa zabrinjavajućim informacijama o zagađenju zraka u BiH. Njihov izvještaj je publikovan prije više od mjesec dana no, kako kaže HRW istraživač Felix Horne, do sada nije bilo adekvatnih reakcija iz BiH. “HRW je pisao različitim ministrima na različitim nivoima u BiH, kompanijama koje proizvode struju, kantonalnim vlastima. Odgovorili su Elektroprivreda Republike Srpske, Ministarstvo rudarstva i enrgetike iz tog entiteta i kantonalne vlasti u Sarajevu. Generalno, priznali su da postoji problem sa zagađenjem”, kaže za Bilten Horne. HRW je svjestan da pojedine vlade, naročito u Tuzli, Banja Luci i Sarajevu, poduzimaju određene mjere, ali da su rezultati limitirani.
Anes Podić, ispred Udruženja Eko akcija kaže da izostanak reakcije na ovaj, ali i brojne druge izvještaje koji upozoravaju na zagađenje, nije iznenađenje, naročito u izbornoj godini. “Briga za ljude se u BiH ispoljava samo ako se na takav način mogu skupiti njihovi glasovi. Dok god izborima dominiraju pitanja navodno suprotstavljenih nacionalnih identiteta, rješavanje okolišnih problema neće postati prioritet”, kaže Podić za Bilten.
Najzagađenija zemlja u Europi
HRW tvrdi da su im sagovornici tokom istraživanja ukazali na strah od povećanja kancerogenih i oboljenja respiratornog sistema, te od kardiovaskularnih bolesti koje su prisutne i u nekoliko generacija kod više članova porodica. Sve što građani mogu uraditi je da ograniče kretanje u danima, nekada mjesecima, kada je zagađenje naročito pojačano, ali to nije rješenje.
Posljednji izvještaj, ali i niz drugih, pokazuju da su izvori zagađenja nerijetko projekti u kojima sudjeluju strani investitori koji se često ne pridržavaju pravila i zakona, što vlasti tolerišu, kakav je slučaj Željezare u Zenici.
“EU je podržala širenje upotrebe gasa i unutar EU i na zapadnom Balkanu, istovremeno govoreći o potrebi rješavanja klimatske krize. Ne mogu to imati na oba načina. Pitanje snabdevanja gasom iz Rusije trebalo bi da podstakne hitno preispitivanje i trebalo bi da dovede do udvostručavanja podrške za brzu tranziciju na obnovljivu energiju, a ne povratka na sve veću podršku za više energije iz uglja”, upozorava Horne koji tvrdi da BiH ima dovoljno energetskog potencijala i da rješenja postoje.
Kako u Tuzli i Zenici, od zagađenja zraka oboljevaju i stanovnici Sarajeva. Sva tri grada godinama se nalaze na listi najzagađenijih gradova u Europi, naročito u zimskim mjesecima, na što upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija koja tvrdi da zbog visokog stepena zagađenosti, BiH ima 231 umrlu osobu na 100 hiljada stanovnika.
Zima koja dolazi mogla bi biti još gora. Podić upozorava kako ove godine ljudima u BiH problem neće biti samo redovno zagađenje zraka već i hladni domovi. “Došlo je da enormnog poskupljenja svih energenata koja se koriste za grijanje u BiH. Skoro tri četvrtine stanovnika BiH za grijanje koristi drvo, dok je sve veća upotreba i drvnih peleta”, kaže Podić dodajući kako postojeće mjere zabrane izvoza ovih proizvoda nisu dovele do snižavanja cijena. Cijena metra drva za ogrijev u BiH trenutno prelazi 70 eura, dok je 10 kg pelata oko 5 eura. Istovremeno, najniža penzija je tek nešto malo više od 200 eura, koliko je i minimalna plata, dok je prosječna oko 500 eura.
“Izvoznici su zabranu protumačili kao predizborni trik i nastavili da lageruju proizvode u očekivanju podizanja zabrane i nastavka unosnog izvoza. Dok drva za grijanje ima u izobilju i u bh. šumama i na skladištima privatnih kompanija, za domaćinstva drva ili nema ili su prinuđena da ih plaćaju po visokim cijenama što će mnoga domaćinstva natjerati u hladnoću i bolest”, zaključuje Podić.
Zagađenje, ali ni ekonomija ili mjere kojima bi stanovništvu olakšali tešku zimu koja dolazi, nisu predizborna tema, ni ove godine. Oni koji ostanu u BiH, iz koje stanovništvo masovno odlazi, u strahu očekuju prve zimske dane.
