Priroda nam je prestala vjerovati

Foto: EJF

Starosjedilački arktički narodi gube svoje domove i baštinu zbog posljedica klimatske krize

„Priroda nas je počela obmanjivati, a neki kažu da je izgubila povjerenje u nas. Većina naših starijih ljudi kaže kako smo se oduvijek prilagođavali, ali da su promjene uvijek bile postepene.

Sada se promjene dešavaju prebrzo, i više nemamo vremena da im se prilagodimo. Ono što se nekada dešavalo desetljećima, sada se može desiti za godinu ili dvije.

Priroda voli ravnotežu. Zato, (stariji ljudi) kažu da smo izgubili povjerenje prirode. Način na koji smo se odnosili prema njoj doveo je do ovoga.“

Ovo su riječi Vjačeslava Ivanoviča Šadrina, predsjedavajućeg starješinstva Jukagira, drevnog starosjedilačkog stanovništva arktičkog Sibira koje žive u jednoj od najoštrijih klima naseljenog svijeta.

Arktik koji mi poznajemo nestaje. Doslovno se topi i sa sobom nosi razorne posljedice za narod, te biljni i životinjski svijet koji o njemu ovisi.

Arktik se zagrijava dva do tri puta brže od ostatka svijeta što za Jukagire, Samije i mnoge druge starosjedilačke kulture predstavlja nepovratno razaranje njihovih domova, kulture i duhovnog identiteta.

Ovi starosjedilački narodi dugo vremena žive u niskougljičnoj harmoniji, a opet plaćaju strašnu cijenu zbog naše ovisnosti o ugljiku.

Dok se arktički ekosistemi izrabljuju i uticaji globalnog zagrijavanja postaju sve veći, ove drevne kulture i njihovi jedinstveni načini života gube se sa razornim i nepovratnim posljedicama.

Topljenje

Poplave, požari, oluje, suše sve učestalije uništavaju živote širom svijeta. Ove tragedije daju doprinos sve većoj hrpi dokaza da je klimatska kriza već tu.

Za starosjedilački narod Arktika, ostatak svijeta tek sada počinje da se suočava sa stvarnošću s kojom se oni odavno suočavaju. Na sastancima i seminarima širom svijeta, vođe govore o održavanju globalnog zagrijavanja ispod 2°C, ili još makar ispod 1.5°C - u Sibiru, prvih šest mjeseci 2020. godine bili su za više od 5°C topliji od prosjeka.

„Starosjedilačke kulture vrlo vjerovatno su prve koje su zapravo primijetile klimatsku krizu, zato što živimo u tako bliskom odnosu s prirodom”, kaže samijska umjetnica i aktivistica Maxida Märak.

„Ukoliko uistinu ne počnemo ozbiljno shvaćati klimatske promjene, budućnost neće biti blistava nikome. Ali vidim nadu, moja generacija je prva kojoj je dopušteno da dođe na pozicije moći (i možemo) govoriti u svoje ime.”

Očekuje se da “arktička amplifikacija” – naglo zatopljenje koje zahvata ostatak svijeta – poveća u narednim godinama. A dok se Arktik zagrijava, područja vječitog leda (permafrosta) se tope.

Već sada je brzina topljenja područja vječitog leda zabrinjavajuća, a arktičke zajednice, i biljni i životinjski svijet već sada se nalaze pod velikom prijetnjom kao direktnom posljedicom ovih promjena.

Oko 6,5 miliona kvadratnih kilometara permafrosta – 40 posto ukupnog permafrosta na svijetu – moglo bi nestati do kraja stoljeća čak i ako uspijemo stabilizirati klimu na 2°C iznad predindustrijskog nivoa. Trenutno smo na putu ka 3°C zagrijavanja.

„Uvijek je dolazilo do erozije riječnih obala, ali... erozija je bila samo od 30 do 50 centimetara, dakle otprilike ukupno pola metra svake godine. Bilo je godina kada je erozija bila jedan metar. Sada, u nekim mjestima, zavisno od topljenja permafrosta, nekada može erodirati i deset metara”, rekao je Vjačeslav.

Ovo prisiljava starosjedilačko stanovništvo da se konstantno sele kako bi izbjegli prodiranje riječne obale.

Ono što je još gore je to što je jasno da uništenje permafrosta nije izolirani incident, već prijelomna tačka koja dovodi do uništenja ekosistema, oštećenja infrastrukture i dovoljno otpuštanja CO2 i metana iz ugljikom bogatih zemljišta koja zagrijavaju našu planetu zastrašujućom brzinom.

Šumski požari

Naša civilizacija sada emitira 10 milijardi tona ugljika u vidu CO2 i metana. (Otopljeni) permafrost dodat će makar još dodatne 2 milijarde”, kaže Nikita Zimov, ekološki stručnjak i direktor Pleistocenskog parka u sjevernom Sibiru.

„Bio bih veoma iznenađen ukoliko permafrost ostane netaknut u narednih 30 godina“, nastavlja Nikita.

Uticaj klimatskih promjena koje su nametnute arktičkim starosjedilačkim narodima sve je veći iz godine u godinu. Kao snažan simbol produbljujuće krize, ova zemlja leda sve češće gori.

Tokom sezone šumskih požara 2020. godine, oko 600 pojedinačnih žarišta požara je detektirano svakog dana oko Arktičkog kruga – što je tri puta više od prosjeka u 2019. godini.

Ovi požari pokrili su dimom površinu od 3.6 miliona km2 čime je otpušteno otprilike 205 megatona CO2 – više od godišnje proizvodnje CO2 Danske, Švedske, Norveške i Finske zajedno.

Kultura

Topljenje permafrosta i šumski požari u kombinaciji sa povećanom planiranom industrijalizacijom Arktika od strane Rusije, stvaraju spiralu uništenja koja povlači za sobom starosjedilačke zajednice.

Na Arktiku živi otprilike pola miliona starosjedilačkog stanovništva koji pripadaju u preko 40 različitih etničkih grupa.

Ove rijetke i nezamjenjive kulture hiljadama godina opstaju u nekim od najekstremnijih uslova na Zemlji, a sada se nalaze pod prijetnjom klimatskih promjena. Za ove ljude, uništenje okoliša znači i uništenje njihove kulture.

„Sobovi su moj život. To je jednostavno tako. Živim za sobove i oni mi sve znače. Biti u prirodi sa životinjama (...) meni više ništa nije potrebno. Ja sam Sami, to sam ja. I ponosan sam na to”, kaže Kenneth Pittja, uzgajivač sobova iz etničke grupe Sami u Švedskoj.

„Samo kroz naša tradicionalna zanimanja, kroz držanje sobova, lov i ribolov, možemo sačuvati naš jezik, način života i našu kulturu”, dodao je Vjačeslav.

Identitet

Klimatska kriza tjera sve više i više mladih porodica koje traže sigurnost za sebe i svoju djecu da se presele u gradove. „Ako misle o budućnosti svoje djece, onda odlaze”, objašnjava Vjačeslav.

„Ne vide budućnost za sebe u selima, a što se ljudi više sele, to će sve više biti zaboravljeni starosjedilački jezici i tako i izgubljena naša baština”, dodaje Vjačeslav.

„Ove promjene, koje kompliciraju naše aktivnosti i način života, na kraju utiču na egzistenciju samih ljudi. Globalizacija je dospjela u sve krajeve. No u uslovima sela (više nego u uslovima grada) ima više prilika da se očuva neka vrsta identiteta”, kaže Vjačeslav.

Djelovanje

Kenneth, Vjačeslav i Nikita se slažu da je sada neophodno djelovanje.

„Mnogi ljudi misle da ako počnu pričati o problemu da je to već samo po sebi dio rješenja. Ja mislim da to nije tako u stvarnosti”, kaže Nikita.

„Ukoliko želiš riješiti problem, moraš početi i nešto raditi... vrijeme za razgovor je već prošlo. Ako želimo riješiti problem, ako to stvarno želimo, onda moramo poduzeti stvarne radnje. Svi pravimo greške. Uništavamo planetu ovakvim načinom života”, kaže Kenneth.

Izvor: The Ecologist

S engleskog prevela: Amina Turudija, Prometej.ba