Odsumporavanje u Ugljeviku – i dalje prazna priča
U oktobru 2020. godine, menadžment Rudnika i termoelektrane (RiTE) Ugljevik zajedno sa japanskim saradnicima i predstavnicima institucija, svečano su pustili u rad jednu od najvećih investicija u zaštitu životne sredine u Bosni i Hercegovini. Radi se o postrojenju za odsumporavanje vrijednom 190 miliona KM, na koje Bosna i Hercegovina čeka ukupno 12 godina.
Međutim, višestruko “otvaranje” i pompozno najavljivanje ovog projekta u medijima nakon navodno riješenih tehničkih problema, ipak se ispostavljaju netačnim. Isti menadžment je tada zaboravio pomenuti da postrojenje još uvijek nema upotrebnu dozvolu i da će za istu biti potreban izvjestan period ishodovanja. To znači da se stanovništvo Ugljevika, Bosne i Hercegovine te kompletne regije nastavlja trovati štetnim emisijama, prije svega sumpor dioksida i to po svemu sudeći – barem do kraja ove godine.
Projekat odsumporavanja finansiran je kreditima Japanske agencije za međunarodnu saradnju (JICA) potpisanim još 2009. godine, međutim radovi na instalaciji opreme započeli su tek 2017. godine. Postrojenje je pušteno u probni rad 2019. godine, a lani su zabilježeni veliki problemi sa elektrofilterskim postrojenjem koje je preduslov za odsumporavanje, te izlazni gasovi ni blizu nisu bili u skladu s očekivanim rezultatima. Pri tom su funkcionalne garancije za rad postrojenja zbog toga bile dovedene u pitanje.
(Izvor: https://beyond-coal.eu/wp-content/uploads/2020/02/FINAL-Chronic-Coal-Pollution-report.pdf )
Zdravstveni modeli korišteni u studiji organizacije HEAL projektuju 635 prerane smrti godišnje i procijenjeni ekonomski gubitak i do 1,45 milijardi eura godišnje – nevjerovatne brojke koje su danas iste ili možda i veće, obzirom da postrojenje za odsumporavanje još uvijek nije u funkciji. Slična situacija je i u susjednoj Srbiji, gdje kašnjenja u radovima odsumporavanja (od 2011 do planirane 2022 godine) u ovoj termoelektrani također nepotrebno produžavaju negativan uticaj postrojenja na zdravlje ljudi.
Drastično smanjenje emisija sumpor dioksida izgradnjom postrojenja za odsumporavanje jedan je od osnovih preduvjeta nastavka rada RITE Ugljevik, budući da je u Nacionalnom planu za smanjenje emisija (NERP) koji je BiH usvojila 2016. godine predviđen tzv. “plafon” za ispuštanje sumpor dioksida ispod 15 ooo tona godišnje. RITE Ugljevik je samo u 2019. godini ispustila 88000 tona sumpor dioksida čime je samo iz ove termoelektrane ispušteno 10 puta više ovog štetnog gasa. Plan jasno nalaže da termoelektrane koje nisu spremne za drastično smanjenje svojih emisija, imaju opciju smanjenja broja radnih sati i/ili zatvaranja. Sekretarijat Energetske zajednice nedavno je uputio upozorenje za države zapadnog Balkana koje na ovaj način – “čuvajući” svoje termoelektrane, odstupaju od Nacionalnog plana smanjenja emisija (NERP) zbog njihovog nepridržavanja. Šta to znači za zemlje prestupnice, među kojima je i Bosna i Hercegovina i dalje nije sigurno.
Ono što je sasvim sigurno, jeste da u današnjem vremenu nema više smisla trošiti javni novac u projekte prečišćavanja prljavih tehnologija, obzirom da je to zakonska obaveza zagađivača. Ovo su projekti koje zahtijevaju ogromne finansijske izdatke, ne samo u investicijskom smislu, već iziskuju velika sredstva za održavanje – a pritom ovdje na Balkanu još i ne donose efektivne rezultate u smanjenju emisija. Primjer je i RiTE Ugljevik koji je nedavno tražio povećanje cijene električne energije, što je izazvalo žestoke reakcije javnosti – u javnosti se postavlja pitanje: ko treba da plati cijenu uništene životne sredine i zdravlja? S druge strane, javnost treba da bude svjesna da je ugalj (skupi i neodrživi) energent prošlosti, trenutno potpomognut novcem građana, samo zato jer vlast nije bila sposobna da dosada obezbijedi čistije energetske alternative za svoje građane, a koje su trenutno povoljnije i pristupačnije nego ikad!
