Najređa vrsta mačke više nije na ivici izumiranja, kažu naučnici
Foto: Getty Images
Jedna od najređih vrsta mačaka na svijetu, iberijski ris, više nije u grupi ugroženih životinja, saopštili su iz Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN).
Organizacija razvrstava vrste prema nivou rizika koji im prijeti.
Iberijski ris je na „crvenoj listi" iz ugrožene prešao u ranjivu kategoriju, pošto se njihov broj značajno povećao.
Populacija iberijskih risova se od 2001. do 2022. godina povećala gotovo 10 puta.
IUCN piše da je mladih i zrelih riseva sada više od 2.000.
Ova vrsta mačke dobila je ime po Iberijskom poluostrvu (Španija i Portugal) gdje je pretežno ima.
Prema posljednjem popisu, 13 klastera je bilo u Portugalu, a jedan u Španiji.
Divlja mačka je bila uobičajena na cijelom Iberijskom poluostrvum, ali se od 1960-ih broj jedinki smanjivao.
Gubitak staništa, krivolov i saobraćajne nesreće doprinijeli su da vrsta dođe do ivice izumiranja.
To se sada mijenja.
Veliku ulogu u povećanju populacije ove vrste imali su napori da se očuva njen glavni izvor hrane - divlji zec, poznat i kao evropski, još jedna od ugroženijih vrsta.
Programi za oslobađanje stotine zatočenih risova, ali i obnavljanje šikara i šuma takođe su doprinijli da ove divlje mačke ne budu više ugrožene.
Francisko Havijer Salsedo Ortiz, koordinator programa za njihovo očuvanje izjavio je da je ovo „najveći oporavak vrste mačaka koji je ikada na ovaj način postignut".
Dodao je i da ima još „mnogo posla kako bi se osiguralo da životinje prežive i oporave".
„Postoje planovi da se u budućnosti iberisjki ris ponovo naseli na nova mesta u centralnoj i sjevernoj Španiji", rekao je.
Prema IUCN-u, područje koje ove divlje mačke nastanjuju je sada znatno veće: od 449 kilometara koliko je bilo 2005. godine do 3.200 kilometara koliko je danas.
Ali ova organizacija upozorava da situacija može da se promijeni.
Najveće prijetnje su bolest divljih mačaka i zečeva kojima se iberisjki ris hrani, ali i krivolov i saobraćajne nezgode.
Crvena lista IUCN-a, osnovana 1964. godine, mogla bi da postane najsveobuhvatniji svjetski izvor informacija o globalnom statusu očuvanja životinja, gljiva i biljaka.