Može li se geoinženjerstvom osigurati dulji život na Zemlji?
Prema nekima je već kasno da se Zemlju spasi od ubrzanih klimatoloških promjena, uzrokovanih razvojem industrije od sredine prošlog stoljeća. Međutim, pored slamki spasa vezanih uz korištenje obnovljivih izvora energije tu je i opcija korištenja različitih metoda geoinženjeringa. Problem je u tom što bi posljedice mogle biti dramatične
Dio znanstvene zajednice vjeruje kako spas leži upravo u geoinženjeringu, dok drugi smatraju kako bi se 'petljanjem u prirodu' moglo dogoditi niz nepredviđenih i potencijalno opasnih pojava u klimi. Bilo kako bilo, ideja o razvijanju novih metoda kojima bi se smanjila razina CO2 u atmosferi zvuči vrlo privlačno - pod uvjetom da je takvo što moguće.
U znanstvenom časopisu Science nedavno su osvanula dva rada koja se bave s dva istaknutija segmenta geoinženjerstva: modificiranje cirusa, roda visokih oblaka te injektiranje sumpora u atmosferu.
Autori oba rada navode kako su ovakvi pristupi vrlo rizični i što je bitnije - trenutno vrlo daleko od mogućnosti izvedbe. Pritom navode i kako se nadaju da takvi pristupi nikad neće biti nužni.
Transformacija oblaka za spas Zemlje
Kao u kakvom sci-fi uratku, autori Ulrike Lohmann i Blaž Gasparini u svom radu istražuju mogućnost kontrole klime na Zemlji modificiranjem oblaka. Jedan od najbolje istraženih segmenata u smislu geoinženjeringa je injektiranje posebnih aerosolnih čestica u stratosferu, čime bi se omogućilo reflektiranje solarnog zračenja natrag u svemir. Klimatski inženjering kojeg opisuju autori s druge strane zapravo bi se bavio stanjivanjem cirusa, tj. ciljanjem OLR-a (Outgoing Longwave Radiation), termalne radijacije koju emitira Zemlja.
Lohmann i Gasparini razrađuju metodu kojom bi ciruse, rod visokih oblaka, učinili još više propusnima - čime bi osigurali bolje hlađenje Zemlje. Ovo bi se izvelo postavljanjem minijaturnih čestica izravno u slojeve oblaka cirusa kako bi se oni razbili ili razrijedili.
Rizika je mnogo - a neki od njih uključuju i nepoželjno stvaranje novih cirusa tamo gdje ranije nisu postojali, čime bi se globalno zatopljenje samo pogoršalo. K tome, ova metoda ne bi mogla pomoći u oslobađanju viška CO2 koji se već nalazi u zraku...
Simulirajmo vulkane!
Da je ovo rekao bilo tko osim znanstvenika, bilo bi smijeha. Međutim, ideja je vrlo očita - umjetnim smanjenjem količine sunčevih zraka koje stignu do površine Zemlje moglo bi se smanjiti i zagrijavanje. To je izvedivo povećanjem reflektivnosti površine Zemlje ili njene atmosfere, a u igru ulazi ni manje ni više nego - sumpor.
Autori ovog istraživanja navode kako je riječ o drastičnoj intervenciji, koja bi bila potrebna u slučaju da se Zemlja nađe u bezizlaznoj situaciji s klimom. Oni žele simulirati vulkanske erupcije.
Pri erupciji vulkana, u atmosferu se izbacuje brdo čestica, plinova i tvari, među kojima je posebno zanimljiv sumpor. Oblaci sumpora, naime, reflektiraju više sunčevog zračenja natrag u atmosferu nego obični oblaci, čime se postiže hlađenje. Razrađeno je i matematički koliko bi simuliranje injekcije sumpora u atmosferu koštale - oko 20 milijardi dolara godišnje, s ukupno 6.700 'injektiranja' u atmosferu.
Loša strana priče opet su rizici, pored činjenice da tehnologija za ovakvo injektiranje još ne postoji. Toliko sumpora u atmosferi imalo bi poguban efekt na ozonski omotač. Izmjene u klimi bi dovele i do potencijalno pogubnih suša na određenim dijelovima Zemlje...
Mir i suradnja - jedina rješenja
Sve i da se razvije kakva geoinženjerska magična metoda kojom bi se ovaj tren moglo zaustaviti zagrijavanje Zemlje, postoji prepreka u realizaciji - činjenica da svijet jednostavno ne bi bio suglasan u primjeni. Moguće greške u izvedbi ili rizici koji se realiziraju mogli bi stvoriti još više destabiliziranih (ili čak ratnih) zona diljem svijeta, a prema nekima i globalni nuklearni rat kao najgora opcija.
Ukratko, geoinženjering je prerizična stavka da bi se u nju diralo. Ono što je potrebno (i moguće!) činiti jest osigurati manje štetnih emisija, kako bi se zagrijavanje barem usporilo, ako ne već i zaustavilo. Valja raditi na primarnim uzrocima zagrijavanja, radije nego tražiti metode kojima bi stanje spletom okolnosti moglo postati još gore.
Neki pak vjeruju da smo na korak do otkrivanja praktičnih metoda ekstrakcije štetnih plinova iz atmosfere i njihovog skladištenja, no stvari su realno tek u povojima - i možda stignu prekasno.
Suradnja svih znanstvenika (a time i država) diljem svijeta jedina je mogućnost spasa, prenosi Business Insider.
