Kako ono što jedete utječe na klimu?
Iako najčešće u razgovoru o klimatskim promjenama čujemo o fosilnim gorivima, o spaljivanju otpada ili stakleničkim plinovima, možemo li prepoznati stvarne probleme iza toga? Jeste li ikad pomislili da ono što jedete utječe na klimu? Pročitajte kako možete pomoći u borbi protiv klimatskih promjena.
Iako je u ovoj borbi fokus na redukciji korištenja fosilnih goriva, smanjenje emisije ugljikovog dioksida(CO2) i metana (CH4) je jednako bitno. Za razliku od CO2, CH4 ima puno kraći vijek trajanja u atmosferi (otprilike 9 godina). Iz tog razloga, smatra se da bi sprečavanje emisije metana u atmosferu trebao biti jedan od prioriteta u borbi protiv klimatskih promjena.
Najveći izvori CH4 su fosilna goriva, odlagališta otpada, spaljivanje otpada te uzgoj preživača za prehranu. Od navedenih izvora, proizvodnja mesa predstavlja najveći izvor antropogenog CH4 zbog velikih količina proizvedenog mesa te velikog prostora koji zahtjeva ta proizvodnja.
Među životinje koje proizvode najviše metana su krave, ovce, koze i bivoli, tj. preživači, koji zbogmikrobiološke probave u višedijelnom želucu proizvode velike količine metana. Ostale životinje poput peradi ili svinja imaju želudac od samo jedne komore te je proizvodnja metana kod njih nezamjetna. Izvori navode da do oko 18 % emisije stakleničkih plinova dolazi zbog proizvodnje mesa.
Također, trebaju se uzeti u obzir i ostali staklenički plinovi koji nastaju u procesima proizvodnje hrane za preživače, kao i proizvodnja gnojiva, prijevoz i stvaranje pašnjaka.
Smatra se da oko 26 % ukupne površine Zemlje otpada na pašnjake te da će do 2050. godine svjetska proizvodnja mesa doseći 455 milijuna tona. Kako bi se zadovoljila potražnja za takvom proizvodnjom, pogoni se moraju širiti, što najčešće zahtjeva krčenje šuma.
Stvaranjem pašnjaka, tj. uništavanjem šuma, dodatno se povećava emisija CO2 u okoliš. Prema Protokolu iz Kyota svi oblici emisije bi se trebali kontrolirati, no čini se da se emisiji stakleničkih plinova uzrokovanih proizvodnjom mesa ne pridaje veliki značaj. Borba za klimu se generalno bazira na tehnološkim rješenjima u industriji, energetskoj učinkovitosti i ulaganjima u alternativne izvore energije jer je održivost jednostavnija od mijenjanja ljudskog ponašanja. Iz tog razloga postoje istraživačke skupine koje se bave dokidanjem metana kao nusprodukta probave kod preživača.
2014. godine tim istraživača iz Španjolskog Nacionalnog istraživačkog vijeća proveo je studiju na molekuli 3-nitrooksipropanol za koju su smatrali da inhibira proizvodnju metana kod preživača te objavili rezultate istraživanja u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). Prvi pokusi na ovcama bili su uspješni, no tim nije znao točan mehanizam funkcioniranja ove molekule. U in vivo eksperimentima (pokusima na živim organizmima), uzgojili su anaerobne mikroorganizme koji se nalaze u probavnom sustavu preživača. Otkrili su da 3-nitrooksipropanol nema utjecaja na bakterije potrebne za probavu, nego samo na mikroorganizme koji proizvode metan.
David Yanez objašnjava rezultate pokusa: „Do sada nitko osim nas nije otkrio način na koji bez rizika za životinju ili proizvodnju smanjiti proizvodnju metana do 30 %". Ovakvi bi rezultati mogli otvoriti put ka redukciji emisije metana te doprinijeti smanjenju globalnih temperatura koje su rezultat emisije stakleničkih plinova. „Također, probava životinja se pokazala efikasnijom, s tim da na proizvodnju metana životinja gubi i do 12 % energije koju konzumira", dodaje Yanez.
Činjenica je da ljudi koji konzumiraju meso ponekad konzumiraju meso u velikim količinama. Nije tako davno bilo vrijeme da se meso jelo samo vikendom, ili čak samo za blagdane. S biološke strane teško je zamisliti da se naše tijelo koje je evoluiralo toliko dugo, nakon svega 50-ak godina prilagodilo na količine mesa koje mnogi od nas danas konzumiraju. Iako su prehrambene navike stvar odluke pojedinca, nije loše u procese donošenja takvih odluka imati na umu u kojoj mjeri ono što jedemo utječe na ono što je oko nas.
