Kako je Kopenhagen izbjegao bankrot i postao eko grad?
Bio je na rubu bankrota. 15 godina kasnije proglašen je najpoželjnijim gradom za život. Kako je ovaj lučki grad u par godina postao prijestolnica zelene urbane arhitekture i dizajna, održivog razvoja i čiste energije?
Autor Ivana Conjar
Početkom 1990-ih Kopenhagen je bio na rubu bankrota. Već 2008. godine proglašen je najpoželjnijim gradom za život prema istraživanju lifestyle magazina Monocle. Titulu najpoželjnijeg grada potvrdio je 2013. i 2014. godine i tako ušao u povijest kao jedini grad kojemu je to uspjelo tri puta. Kako je ovaj lučki grad u samo nekoliko godina postao prijestolnica zelene urbane arhitekture i dizajna, održivog razvoja i čiste energije?
Gašenjem proizvodne industrije 1970-ih i 1980-ih završila je industrijska era ovog lučkog grada. Do 1990-ih velik je broj tvornica i vojnih kompleksa zatvoren ili premješten u druge dijelove Danske. Dio napuštenih objekata srušen je da bi se rasteretilo središte grada i oslobodilo za razvoj stambene zone i na taj način privuklo mlade obitelji iz predgrađa i dobrostojeće strane kompanije. No, efekt nije bio zadovoljavajuć, a grad je upadao u sve dublju ekonomsku krizu.
Krajem 1990-ih gradske vlasti odlučile su zauzeti proaktivan stav. Dugoročna vizija i vrlo riskantan strateški plan pokrenuli su seriju privatnih i javnih investicija u narednom desetljeću.
Transformacija industrijske zone i vojnih kompleksa
Industrijske zone polako su počele dobivati novo lice, ali zadržale su industrijski dizajn, po čemu je danska arhitektura poznata. Nordhavn, sjeverni dio stare industrijske luke prolazi kroz slojevitu transformaciju koja će trajati sljedećih 40-50 godina. Dio stambenih zgrada već je izgrađen i useljen, dok postojeće dobivaju novu ulogu. Impresivna je transformacija starog silosa u stambenu zgradu s ultramodernim stanovima, pri čemu je zadržana originalna konstrukcija i industrijski interijer koji će ostati vidljiv kao podsjetnik na dugu povijest zgrade. U cijeloj četvrti bit će zabranjeno parkiranje i zaustavljanje automobila, a infrastruktura će primarno biti prilagođena biciklistima i pješacima.
Kada je vojska 1971. napustila skladište oružja i vojni kompleks u četvrti Christianshavn, zapuštene zgrade nastanili su beskućnici, odmetnici društva, boemi, hipiji i umjetnici. Njima su se ubrzo pridružile siromašne mlade obitelji u potrazi za jeftinim smještajem. Vojne zgrade postupno su pretvorene u stambene, dok su neke srušene i nadomještene novim drvenim kućama. Život u ovom kvartu odvijao se paralelno s ostatkom grada, stilom života prkoseći rigidnom i discipliniranom danskom društvu. Animozitet je bio obostran. Ugledni Danci Christianiju su izbjegavali u širokom luku i gledali je s dozom prezira, a grad je u nekoliko navrata pokušao slomiti slobodoumlje. Tek su nedavno gradske vlasti odlučile prihvatiti je kao živi eksperiment. Komuna je dobila autonomiju i status slobodnog grada s vlastitom valutom, zastavom i zakonom koji dozvoljava prodaju i konzumaciju marihuane i lakih droga. Danas je Christiania jedno od nezaobilaznih turističkih destinacija, iz milja prozvana “mini-Amsterdam”, na čijim živopisnim ulicama niču butici, galerije, kafići i restorani zdrave hrane.
Razvoj infrastrukture za bolju komunikaciju grada i regije
U ranim 90-im pokrenuti su brojni projekti za unapređenje infrastrukture, a među najvažnijima je most Oresund koji spaja Dansku i Švedsku. Izgradnju koja je trajala pet godina su financirale obje države, a kredit će se otplaćivati novcem poreznih obveznika narednih 30 godina. Dugačak je ukupno 12 km, od čega četiri km čini tunel ispod mora kako konstrukcija ne bi ometala zračni promet s obližnjeg aerodroma. Most godišnje automobilom, autobusom i vlakom prijeđe oko 35.6 milijuna putnika.
Izgradnja metroa započela je 1996. godine. Zadnji dio 20 kilometara duge linije završen je 2007. No, već 1015. godine započeta je nadogradnja postojećeg metroa koji će okružiti grad. Cilj je svim stanovnicima Kopenhagena, bez obzira gdje se nalazili, omogućiti da im do stanice metroa treba najviše 5-10 minuta hoda. Dio je to ambicioznog plana da Kopenhagen postane ugljično neutralan grad do 2025.
Strateškim planom razvoja biciklističke infrastrukture iz 2001. godine ovo je postao preferirani oblik prometa. Danas Kopenhagen ima preko 400 km biciklističkih staza, a svake godine izgradi se sedam km novih staza. U 2015-oj svaki drugi stanovnik na posao je išao biciklom. Čak 70% vladinih službenika, uključujući ministre, biciklira do posla, što potvrđuje i pun biciklistički parking ispred zgrade vlade.
Dodatni motiv za bicikliranje je i porez na nove automobile od 150 - 180%, ovisno o godištu i vrijednosti, čime grad želi smanjiti korištenje automobila.
Europska prijestolnica kulture
Kopenhagen je 1996. izabran za europsku prijestolnicu kulture. U to je vrijeme mnogo javnog novca investirano u kulturne i edukativne institucije, među kojima su izgradnja nove koncertne dvorane, zgrada opere u nekadašnjoj industrijskoj zoni, kraljevsko dansko kazalište, novo krilo nacionalne biblioteke i prenamjena vojnih objekata u arhitektonski fakultet i poslovne zgrade. Impresivna nova zgrada opere izgrađena je u samo tri godine, novcem privatnog investitora. A.P. Møller, suosnivač poznatog danskog konglomerata Mærsk, donirao je više od pola milijarde eura za izgradnju zgrade opere.
Spalionica otpada bit će ujedno i gradsko skijalište
Izgradnja spalionice započeta je 2013. godine, a kada se u 2017. stavi u pogon, energijom dobivenom spaljivanjem 400.000 tona otpada opskrbljivat će 160.000 kućanstava. Kosi krov klinaste spalionice površine 32.000 m2 bit će pretvoren u skijašku stazu s umjetnim snijegom na kojoj će se ljeti i zimi moći skijati s pogledom na Kopenhagen i Oresund regiju. Fasada spalionice bit će najveći penjački zid na svijetu površine 74.000 m2. Dimnjak spalionice ispuštat će kružne dimove svaki puta kada se spali jedna tona otpada i tako upozoravati građane da smanje količinu otpada.
Vjetropark Middelgrunden, izgrađen 2000. godine, uočljiv je simbol Kopenhagena koji promovira korištenje čiste energije. 20 vjetroturbina raspoređenih u moru između Danske i Švedske u 50-postotnom je vlasništvu 10.000 privatnih investitora, dok je 50% u vlasništvu grada.
Porez plaćaju sa zadovoljstvom jer vjeruju svojim političarima
Teško je povjerovati kada kažu da porez plaćaju sa zadovoljstvom jer vjeruju svojim političarima i sigurni su da će njihov novac biti uložen u projekte s ciljem poboljšanja kvalitete njihovog i života njihovih potomaka. No, plaćanje 60% poreza daje im pravo da obustave svaki projekt koji im se ne uklapa u taj kontekst ili ne unapređuje cijelu zajednicu. Egzistencijalni strah gotovo da ne postoji jer je stopa nezaposlenosti oko 2%, a standard života oko osam puta viši nego u Hrvatskoj. Prednost će uvijek dati domaćem proizvodu i malim lokalnim poduzetnicima, što je vidljivo i po broju malih dizajnerskih butika, unikatnih galerija, restorana i kafića. U novim gradskim četvrtima svi poslovni prostori u prizemlju stambenih zgrada u vlasništvu su jedne privatne kompanije koja kontrolira cijenu i vrstu obrta, pa se ne može dogoditi da u krugu od 100 m postoje četiri pekare i šest ljekarni.
Živući laboratorij ekološkog urbanog življenja
Ipak, nije Kopenhagen grad bez mane. Bilo je u prošlom desetljeću i promašenih investicija, neuspjelih projekata i upitnih ekoloških rješenja koje su narušile utopijsku sliku zelenog grada. Ekonomska stabilnost zasigurno daje dozu opuštenosti prilikom odlučivanja, pa se nad pogreškama ne tuguje dugo. Skloni su griješiti brzo i neopterećeno, iz grešaka učiti, a iskustvo dijeliti s drugima. Gotovo 100 godina demokracije, dugoročno strateško planiranje, otvorenost prema inovativnim rješenjima i spremnost na učenje iz pogrešaka transformirali su Kopenhagen iz industrijskog lučkog grada u zelenu prijestolnicu i živući laboratorij ekološki prihvatljivog urbanog življenja.
