Kako je čovjek opljačkao Zemlju, a čini tek mizernih 0.01 posto

Jeste li čuli za fenomen prednjeg stakla automobila? To je ono kada vam se nakon duge i jako brze ljetne vožnje nalijepe jata mušica uslijed smrtonosnog sudara sa staklom.

Piše: Davorka Grenac, Tportal

Nestalo tri četvrtine biomase letećih insekata

Vozači su se nekad ljutili što moraju brisačem uklanjati tu malu diviziju letećih krilatih kamikaza da uopće vide cestu. Tako je bilo nekada, danas se vozači, naročito na njemačkim cestama, sve manje ili uopće ne žale na uprljana automobilska stakla. Naime, u Njemačkoj je u zadnja tri desetljeća nestalo tri četvrtine biomase letećih insekata. Neki to proglašavaju ‘ekološkim Armagedonom’, kojemu je kriv čovjek sa svojom industrijaliziranom poljoprivredom i pesticidima. Ubijajući štetočine, ubijao je i korisne insekte (u opasnosti su naročito pčele), a bez njih nema oprašivanja voćki, ni tisuća hranidbenih lanaca, pa je, primjerice, njihovim nestankom od sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Velikoj Britaniji nestala i polovina ptica koje žive u okolini poljoprivrednih zemljišta. Neke vrste potpuno su iščezle.

Proizvodnja više hrane znači novi kaos u prirodi

S obzirom da čovječanstvo trenutačno broji 7.6 milijardi jedinki, da ih se 2050. očekuje devet milijardi, a da će 2100. godine vjerojatno trebati nahraniti 12 milijardi gladnih usta, proizvodit ćemo više hrane, a proizvodnja više hrane znači novi kaos u prirodi i ‘novi svjetski poredak’ među živim bićima.

Među svime što živi na Zemlji čovjek čini mizernu manjinu od 0.01 posto, ali od početka civilizacije uništio je 83 posto divljih sisavaca, 50 posto biljki i 15 posto riba, dok je domaću stoku razmnožio do neslućenih razmjera. To je zaključak revolucionarne procjene cjelokupnog života na planetu koja čovječanstvo otkriva kao istodobno i beznačajno, i krajnje dominantno u velikoj shemi života na Zemlji, piše The Guardian o najnovijoj studiji grupe stručnjaka sa izraelskog Instituta za znanost Weizmann objavljenoj u Zborniku radova američke Nacionalne akademije za znanost.

Kao ključnu mjeru u izračunu ukupne mase biosfere istraživači su koristili ugljik i izračunali da, od čovjeka do tratinčice i slona, ono ukupno sadrži 550 milijardi tona tog elementa. U toj ukupnoj biomasi bakterija ima 13 posto, 82 posto su biljke, a svi ostali, od insekata do gljivica i čovjeka čine tek pet posto svjetske biomase, od čega se jedan jedini posto odnosi na sva živa bića u svim oceanima!

Šesto masovno izumiranje života

‘Naš utjecaj na živi svijet je neizmjeran, pri čemu posebno presuđuje ono što jedemo. Naš jelovnik ima ogroman utjecaj na staništa životinja, biljaka i drugih organizama. Uništavanje divljih staništa za sadnju, uzgoj i sječu rezultiralo je početkom onoga što mnogi smatraju šestim masovnim izumiranjem života u četiri milijarde godina povijesti Zemlje’, kaže voditelj istraživanja, biolog Ron Milo.

A usporedba tih novih procjena sa onima u vrijeme prije masovne proizvodnje hrane i industrijske revolucije pokazuje pravi razmjer katastrofe. Čak i znanstvenike iznenađuje da je od miša do slona sačuvana samo jedna šestina divljih sisavaca, a u samo 50 zadnjih godina izgubljena polovina svih vrsta životinja. Zbog lova, uništavanja gnijezdilišta i utapanja u ribarskim mrežama, primjerice, istrijebljeno je 80 posto morskih kornjača. Nakon tri stoljeća lova na kitove, u oceanima je ostala jedna petina morskih sisavaca. Ljudi su opljačkali planet, ali nisu osigurali održivost njegovog prirodnog blaga.

‘Kada bi u londonskom zoološkom vrtu sljedećeg tjedna pomrla polovina životinja, bila bi to glavna vijest u svim medijima, a na marginama se piše o onome što se događa na golemim otvorenim prostorima kao neizbježna posljedica načina na koji smo odlučili živjeti’, kaže direktor Londonskog zoološkog društva, Ken Norris.

Korištenje vode se uvećalo za sedam puta

No najgori pomor među životinjama i biljkama događao se u slatkovodnim ekosustavima, u kojima je od 1970. nestalo 75 posto života. Što god se dogodi na kopnu, završava u rijekama, pa u indijskoj svetoj rijeci Gangesu godišnje završe milijarde tona otpadnih voda. U svijetu je izgrađeno više od 45.000 glavnih brana visokih od 15 metara na više, prekidajući zdravi protok vode i život u njoj, a dok se zadnjih stotinu godina ljudska populacija učetverostručila, korištenje vode se uvećalo za sedam puta.

Čak 60 posto svih sisavaca na Zemlji danas su uzgajana stoka, najviše goveda i svinje, a među divljim životinjama, sisavaca je ostalo samo četiri posto. Promjena životinjskog svijeta ipak se najbolje vidi na uzgoju peradi. Obična, konzumna vrsta, danas čini nevjerojatnih 70 posto svih, baš svih ptica na planetu, dok je onih divljih iz vremena nedirnutog Edena ostalo tek mršavih 30 posto.

‘U prekrasnim BBC-ijevim dokumentarcima o životu u divljini, vidite začudno bogatstvo pernatih stvorenja, ali u stvarnosti više od dvije trećine ptica čine pilići zatvoreni u kavezima i uzgajani umjetnim putem da završe na našim tanjurima’, kaže Ron Milo.

Kokoši postale najraširenija i najbrojnija ptica na svijetu

Upravo zbog toga grupa znanstvenika na Međunarodnom geološkom kongresu u Cape Townu predložila je da uz ostatke plastike i radioaktivne elemente raspršene uslijed atomskih pokusa, kosti domaćih kokoši budu ozbiljan kandidat za fosila koji će definirati novo geološko doba antropocen. To je ono doba koje treba početi polovinom prošloga stoljeća, nakon što smo završili Drugi svjetski rat, nakrcali se atomskom vojnom kramom, otišli na Mjesec, izgradili metropole, podigli farme i masovna uzgajališta stoke, izgradili globalnu ekonomiju i koristili pametni telefon. U tom dobu baš su kokoši postale najraširenija i najbrojnija ptica na svijetu, fosilizirana na milijunima odlagališta otpada.

‘Nadam se da će naše istraživanje pomoći ljudima da postanu svjesniji čovjekova nesrazmjernog mjesta na zemlji i da će obratiti više pozornosti na to što konzumiraju’, kaže prof. Ron Milo, pa dodaje:

‘Kada sa svojim kćerima slažem puzle, slon obično dolazi uz žirafu, a uz žirafu nosorog. Ali kada bih im pokušao dati realniji osjećaj svijeta, bila bi to krava, a do krave kokoš, pa onda opet kokoš.’