Dekarbonizacija na čekanju: Profit je ipak važniji od ljudskog zdravlja
Foto: Elvis Barukčić
Niz međunarodnih ugovora o smanjenju emisije štetnih gasova te klimatskoj neutralnosti koje je zvanično potpisala Bosna i Hercegovina, za sada su na čekanju. Razlog je jednostavan – najviša cijena električne energije u istoriji te ogroman profit koji državni proizvođači ostvaruju u ovom trenutku.
Piše Predrag Blagovčanin
Elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine koncipiran je na način da oslikava kompleksno političko ustrojstvo unutar države. Nakon ratnih dešavanja formirana su tri preduzeća za proizvodnju i distribuciju električne energije u vlasništvu entiteta. Od toga dva preduzeća u entitetu Federaciji BIH, Elektroprivreda BIH i Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne te Elektroprivreda RS-a u vlasništvu Republike Srpske.
Dijametralno suprotne energetske strategije ovih državnih proizvođača uslovljene su primarno proizvodnim portfoliom. Za razliku od Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg Bosne druge dvije državne kompanije svoju proizvodnju primarno baziraju na eksploataciji ugljena i radu termoelektrana.
Svi termoblokovi koji su danas operativni su izgrađeni u periodu 80-tih godine po tadašnjim ekološkim standardima. Tako su u vlasništvu Elektroprivrede RS-a dvije termoelektrane „Gacko“ i „Ugljevik“ ukupne snage 600 MW.
TE Ugljevik
Pored ovih termoelektrana u Bosni i Hercegovini, preciznije entitetu Federaciji BIH, operativne su Termoelektrana „Kakanj“ s tri bloka ukupne snage 450 MW i termoelektrana „Tuzla“ s četiri bloka snage 715 MW. Upravo proizvodnja električne energije iz ovih postrojenja čini 80 posto proizvedene električne energije od strane Elektroprivrede BIH.
Nizak stepen industrijske razvijenosti Bosne i Hercegovine kao i podatak da je proces elektrolize Aluminija Mostar, koji je trošio 20 posto proizvedene električne energije, ugašen 2019. godine omogućile su proizvođačima električne energije fokusiranje na izvoz i ostvarivanje ogromnog profita. Prošle godine, prema zvaničnim podacima, Bosna i Hercegovina je izvezla električnu energiju u vrijednosti od ukupno 415 miliona eura. Pretpostavka je da će ova godina, zbog energetske krize u Evropi, biti još plodonosnija.
Dekarbonizacija na čekanju
U takvom poslovnom ambijentu elektroprivrede u državnom vlasništvu u ovom trenutku nemaju namjeru gasiti termoblokove. Nastavak rada ovih energetskih objekata dodatno je stimulirano energetskom krizom nastalom kao posljedica rata u Ukrajini te postepenim pokretanjem ugašenih termoelektrana u Evropi, prvenstveno u Njemačkoj.
Postepeno gašenje dotrajalih termoblokova u Termoelektranama Tuzla i Kakanj planirano je za 2023. godinu međutim u februaru ove godine zbog povećanja cijena na svjetskom tržištu Parlament FBIH je donio odluku kojom se odobrava korištenje ovih postrojenja do 2028. godine.
Profesor sa Politehničkog fakulteta u Zenici, Samir Lemeš, naglašava da će se Odluka o uvođenju taksi na emisije ugljika, kojim bi proizvodnja električne energije bila nekonkurentna na tržištu, u ovom trenutku odgoditi.
„Usljed problema uzrokovanih sa snabdijevanjem energijom zbog rata u Ukrajini, Evropski parlament nedavno je odbacio paket mjera koje bi bile osnov za uvođenje CO2 takse i koje bi se najviše odrazile na Zapadni Balkan. To je dobra vijest za naše izvoznike ali loša za planetu, klimatske promjene i pluća građana BIH.”
Foto: Impuls
Iako je oporezivanje CO2 taksama zvanično najavljeno 2025. godine, prema mišljenu profesora Lemeša, javni proizvođači električne energije nisu se pripremili za ovaj potez.
„Elektroprivrede u BiH su proteklih godina imale nekoliko katastrofalno loših poteza, plaćaju penale za nerealizirane projekte, insistiraju na projektima koji su nerealni i s jako neizvjesnim ishodom, ali za to još nikad niko nije odgovarao. Odluke se donose netransparentno i javnost nije najbolje upoznata s planovima u ranoj fazi, nego ima priliku da se uključi tek kad bude prekasno. Zanemaruje se uloga stručnjaka i ignorišu se odluke Energetske zajednice. Ne samo elektroprivrede, nego i organi vlasti donose nepovoljne i loše odluke čije posljedice će trpiti buduće generacije.“
Iz Elektroprivrede BIH najvećeg proizvođača električne energije u Bosni i Hercegovini ističu da uvođenje CO2 takse predstavlja dodatno opterećenje u poslovanju kompanije te utiče na dugoročne razvojne planove kao i finansijsku poziciju kompanije.
Pod pritiskom Energetske zajednice Elektroprivreda BIH je 2021. godine donijela odluku o internom oporezivanju CO2 emisije kojoj je definisano da nivo oporezivanje 25 posto u 2025. godini što je startna pozicija nacionalne šeme za Bosnu i Hercegovinu. Kako navode ova sredstva bi trebala biti iskorištena za projekte obnovljivih izvora energije.
Međutim Elektroprivreda BIH za sada nije ozbiljno krenula u proces energetske tranzicije. Podsjećamo, još 2019. godine federalni Parlament dao je odobrenje o kreditnom zaduženju kod kineske EXIM banke u vrijednosti od 600 miliona eura kako bi se realizirao projekt izgradnje Termobloka 7 Tuzla koji bi nadomjestio gašenje dotrajalih blokova. Nakon povlačenja američkog podizvođača General Electric-a, a koji je trebao izgraditi postrojenje za termoelektranu, kompletna realizacija projekta je dovedena u pitanje. Konačan stav o ovoj investiciji još uvijek se čeka u Parlamentu FBIH.
Dodatni problem koji se javlja eventualnim gašenjem termoelektrana u Federaciji BIH je uzrokovan i strukturom Elektroprivrede BIH u čijem vlasništvu su i rudnici uglja u FBIH. Godinama, rudnici u sastavu Elektroprivrede BIH bilježe finansijske gubitke. Nedovoljna transparentnost u radu, prekomjerno zapošljavanje kao i nerealno niske cijene otkupa uglja koje plaća prvenstveno Elektroprivreda BIH, doveli su rudnike na rub egzistencije.
Iz ove kompanije ističu da će profit koji u ovom trenutku ostvaruju od izvoza električne biti iskorišten za energetsku tranziciju modernizaciju termoelektrana kroz sisteme odsumporavanja kao i pravednu tranziciju rudnika i zbrinjavanje rudara.
Profesor Lemeš ističe da postojeći planovi predviđaju samo penzionisanje rudara. Te da za zbrinjavanje rudara ne postoji plan.
„Ti ljudi su ostavljeni sami sebi, zloupotrijebljeni, a postojeći “planovi” predviđaju samo penzionisanje rudara, odnosno izmirenje dugova kako bi se mogli penzionisati. To je samo gašenje požara, a ne pravedno zbrinjavanje. Pravedno zbrinjavanje bi se trebalo planirati kroz vremenski precizno definisan plan prekvalifikacije viška radnika, ali najveći problem predstavlja odnos proizvodnih radnika u odnosu na administraciju. Administracija u rudnicima se godinama nepotrebno gomilala, a stvarni broj onih koji zaista direktno proizvode ja jako mali.“
U drugom BIH entitetu Republici Srpskoj ne postoji zvanični datum zatvaranja termoelektrana, naprotiv nedavno su nadležne institucije izdale ekološke dozvole za izgradnju projekta Ugljevik 3. Prema mišljenju Majde Ibraković iz ekološke organizacije Centar za životnu sredinu upravo ovaj postupak ilustrira poimanje te spremnost za proces dekarbonizacije u Bosni i Hercegovini.
„Krajnji rok za uvođenje takse na emisije CO2 je 2026. godine. Za sada nema naznaka da će Elektroprivreda RS-a uvesti neku vrstu plaćanja taksi, međutim jasno je da će dodatnim oporezivanjem doći do rasta cijena i pritisaka na privredu koja je svakako karbonski ovisna. Vlasti u Republici Srpskoj nemaju jasnu strategiju. Naredne godine termoelektrane Gacko puni punih 40 godina a pri tom nema instalisane filtere za oprašivanje. Radi se o vrlo starim pogonima koji se moraju postepeno gasiti. Ono što je naš zahtjev je da vlast odredi taj datum i započne procese tranzicije zajedno s lokalnim zajednicama.“
Najzagađeniji zrak u Evropi
Gradovi u Bosni i Hercegovini poput Sarajeva, Zenice i Tuzle godinama su u samom svjetskom vrhu po zagađenosti zraka, a prema dostupnim podacima godišnje od aerozagađenja prerano umre 3300 ljudi. Razlozi za ovu poraznu statistiku su pored rada termoelektrana i starost voznog parka kao i ogroman broj kućnih ložišta koji koriste ugalj niskog kvaliteta.
Majda Ibraković/foto: telegraf.rs
Iako Bosna i Hercegovina ima zakonsku legislativu, zakon o zaštiti životne sredine se ne poštuje. Majda Ibraković ističe da bh. vlast nema izgovora za nastavak ugožavanja ljudskih života sa prekomjernim emisijama štetnih plinova.
„Hitno se moraju poduzeti sve mjere zaštite onako kako je to definisano zakonima. Profit ne može biti važniji od ljudskih života. Naš energetski sistem mora doživjeti promjenu s investicijama u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost kako bi smanjili ovisnost o fosilnim gorivima.“
Emisije ugljen dioksida koje doprinose klimatskim promjenama u kontekstu Bosne i Hercegovine nisu toliko velike. Veći ekološki problem su emisije prašine i sumpor dioksida, koje su najveće u Evropi. Prema mišljenu profesora Lemeša postavlja se pitanje da li je i ulaganje u projekte odsumporavanja u ovom trenutku isplativo.
„Projekti odsumporavanja koštaju milijarde i upitno je da li se isplati ulagati u njih ili je pametnije ta sredstva uložiti u alternativne, obnovljive izvore energije. Pepeo i šljaka iz termoelektrana, jalovina iz rudnika odlažu se na neadekvatan način i uništavaju okoliš. Prašina s tih odlagališta ugrožava zdravlje okolnih naselja, a procjedne vode s tih deponija ugrožavaju izvore pitke vode. Sve skupa, kad se uporede benefiti od prodaje električne energije i posljedice po zdravlje, kako rudara, tako i stanovništva koje živi u okolini tih objekata, ne treba biti puno pametan pa se strateški opredijeliti za energetsku tranziciju. Ona mora biti brza, ali pravedna i pametna. Pitanje je imamo li mi kod donosilaca odluka dovoljno pameti da to provedu na taj način.“
Prema navodima iz Elektroprivrede BIH projekcije su da će se termoblokovi ugasiti do 2050. godine.
„Svakako da će tempo izgradnje objekata iz domena obnovljivih izvora usloviti dinamiku smanjenja proizvodnje iz termoelektrana na ugalj do njihovog gašenja. Prema procjenama to bi se moglo dogoditi postići u periodu 2040-2050. godina ukoliko postoji institucionalna podrška kroz regulativu i zdravu politiku cijena, što su preduslovi za pravednu energetsku tranziciju.“
Za razliku od zemalja u okruženju, Bosna i Hercegovina usporeno ide ka energetskoj tranziciji. Razloge treba tražiti u kompleksnim zakonskim procedurama, nedostatku energetske infrastrukture na lokacijama pogodnim za obnovljive izvore kao i monopolističkom položaju državnih proizvođača koji u ovom trenutku nemaju namjeru odustati od profita baziranog na eksploataciji ugljena i radu termoelektrana.
