Djetlići su prepoznatljivi po jedinstvenom načinu na koji se okomito nalaze na drveću i stubama.
Ptičica koja sate provodi kljucajući drvo i tražeći hranu, ima najtvrđi kljun među pticama ove vrste, ali i najmekšu lobanju.
Kada bismo mi ljudi počeli da lupamo glavama o drveće, trpili bismo posljedice poput gadnih glavobolja, odvojenih mrežnjača ili potresa mozga. Visoka cijena za šaku insekata. Ali djetlići su opremljeni za taj posao, a ljekari koji proučavaju povrede glave pokušavaju da dokuče kako se pri tom ne povrijedi. Jedno istraživanje pokazalo je da su oči djetlića čvrsto pričvršćene uz pomoć kosti i okolnog tkiva, za razliku od ljudskih očiju koje imaju prostora za pomjeranje unutar očne duplje. Te ptice su razvile i druge osobine.
Širom svijeta ima više od 180 vrsta djetlića i prilagođeno je širokom rasponu staništa , uključujući šume, pustinje, džunglu, pa čak i urbane postavke. Međutim, djetlići se ne nalaze u Australiji, Madagaskaru, Novom Zelandu ili na Antarktici.
Griješe oni koji misle da djetlići kucaju po drveću isključivo radi potrage za hranom. Zapravo, to rade kako bi obilježili svoju teritoriju, ali i da bi našli partnera za parenje.
Mozak detlića ima masu od tek nekoliko grama. Ne udara o zidove lobanje onoliko koliko bi udarao ljudski mozak.
Ove ptice se gnijezde u šupljinama mrtvog drveća ili četinara. Za to oni koriste ne samo postojeće šupljine nego prave i nove.
Većina djetlića imaju noge zygodactyl, što znači da imaju dva prsta okrenuta prema prednjoj strani i dva prstiju okrenuta prema natrag kako bi im pomogla čvrsto držanje stabala i stupova u okomitom položaju. Koristili su one nožne prste s njihovim krutim repnim perjem kako bi se pričvrstili na drveće dok se penju. Mnogi djetlići imaju i duže, deblje kosti od ostalih ptica, što im pomaže u izuzetnom hvatanju.
Najvećim predstavnikom vrste smatra se američki kraljevski djetlić, koji može da dostigne dužinu od 53 cm. Najmanji je patuljasti djetlić, i on ne može da prestigne dužinu od 8cm.
Ponašanje djetlića zanimljivo je zbog toga što u toku jeseni mogu da naprave blizu 400 otvora u stablima i da u njih postave po jedan žir.
Djetlići su jedinstvene ptice i one stalno osjećaju glad. Uzrok tome je veliki utrošak energije zbog kojeg oni stalno imaju potrebu za hranom.
Tokom udaranja, djetlić primjenjuje toliko veliku snagu da, ako bismo čovjeka udarili tom jačinom, on bi odmah zadobio ozbiljnu povredu. Pri udarcima po drvetu glava ove malene ptice osjeća opterećenje do 1 kg.
Prilikom pronalaženja hrane koja se nalazi ispod kore drveta, djetlići su u stanju da nanose udarce na stablu brzinom do 25 udaraca u sekundi ̶ stoga, za jedan dan ova ptičica je u stanju da udari po drvetu skoro million puta.
Kada ženka snese jaja, mužjak leži na njima! Ove price dijele posao međusobno. Ženke i mužjaci se ne razlikuju puno. Sve dok mali djetlići ne dođu na svijet oni su zajedno, a nakon toga se razdvajaju.
Dok kuca, djetlić ne brine da će u njegove oči da upadnu komadići drveta. Stvar je u tome što se njegovi kapci zatvaraju prije nego što se približe drvetu, što predstavlja svojevrstan odbrambeni mehanizam.
