Susret Antonija i Kleopatre
Foto: thefablesoup.wordpress.com
Nakon što su 42. g. pr. Kr. uklonjeni Cezarove ubojice, Marko Antonije postao je najistaknutiji nasljednik Cezarove moći i ugleda. Krenuvši 41. g. pr. Kr. u pohod protiv Parta (naroda koji je vladao Perzijom i proširio se od Mezopotamije do Indije), Antonije je poslao po Kleopatru. Ona je to objeručke prihvatila jer je uz njegovu pomoć htjela učvrstiti i proširiti svoju vlast. Očaran Kleopatrom, Antonije je odgodio pohod, pošao s njome u Aleksandriju, gdje se zatim prepuštao užicima, zaboravivši suprugu Fulviju, koja je u Italiji nastojala braniti muževe interese. Opis susreta ostavio je grčki pisac Plutarh iz Heroneje u Antonijevu životopisu.
“Premda je primala (Kleopatra) mnogo pisama s pozivima i od Antonija i od njegovih prijatelja, tako je prezrela toga čovjeka i narugala mu se da je plovila uz rijeku Kidno na paradnom brodu sa zlatnom krmom, razapetih grimiznih jedara, dok su ga veslači tjerali srebrnim veslima uz svirku svirale usklađene s pastirskom frulom i kitarom. Ona pak sama ležala je pod zlatom izvezenim baldahinom ukrašena kao Afrodita na slikama, dok su dječaci, nalik na Erote sa slika, stojeći s obje strane mahali lepezama. Isto tako i najljepše sluškinjice, odjevene kao Nereide i Harite, stajahu jedne uz ručicu kormila, a druge kod križne užadi. Čudesni su se mirisi od brojnih kadova rasprostirali po obalama. Jedni od stanovnika pratili su je trčeći uz obje obale od samog ušća rijeke, a drugi su silazili iz grada da gledaju taj prizor. Kako se svjetina s trga slijevala onamo, ostane najzad Antonije sam sjedeći na zborištu. I posvuda se širio glas da Afrodita dolazi na veselu gozbu Dionizu za dobro Azije. Antonije joj stoga posla poziv na večeru; ali ona je smatrala doličnijim da radije on dođe k njoj. Hoteći, dakle, odmah pokazati svoju susretljivost i prijateljske osjećaje, Antonije posluša i dođe. Naišavši na pripreme koje se riječima ne daju opisati, najviše ga zapanji mnoštvo svjetala. Pripovijeda se, naime, da su se spuštala odozgo i sjala odasvud istovremeno u toliku broju i u takvim međusobnim nagibima i položajima raspoređena i poredana u bliku četverokuta i krugova da je malo prizora bilo tako prekrasno i tako vrijedno da se vidi kao taj. Sutradan je Antonije, uzvraćajući joj gošćenjem, častoljubivo uznastojao da je nadmaši sjajem i otmjenošću, ali zaostajući u obojemu i upravo u tome ispadajući slabiji, prvi se podrugivao oskudnosti i neuglađenosti svog prijema. Kleopatra, razaznajući i po Antonijevim dosjetkama u njemu mnogo od vojnika i priprosta čovjeka, vladala se na isti način prema njemu, slobodno i drsko. Jer, kako kažu, sama po sebi njezina ljepota nije nikako bila neusporediva niti takva da je mogla zanijeti na prvi pogled, ali posjedovala je dražest neodoljive snage u suobraćanju pa je njezina pojava uz dojmljivost njezinih riječi i ujedno njezin značaj koji je nekako prožimao njezino ophođenje s drugima ostavljala neku žaoku u srcima. Uživanje je bilo slušati zvuk njezina glasa; a kako je svoj jezik kao glazbalo s mnogo žica bez teškoća skretala u bilo koje narječje, sasvim je rijetko u razgovorima s barbarima trebala tumača, nego je većini njih sama davala odgovore (…) Pripovijeda se da je naučila i druge jezike premda se kraljevi prije nje nisu potrudili da usvoje niti egipatski jezik, a neki su zapustili i svoje makedonsko narječje. Stoga tako osvoji Antonija da se (…) dao od nje brže bolje odvući u Aleksandriju, a tamo je, odajući se razonodama i zabavama dokona mladića, trošio i lakoumno rasipao najdragocjenije potrošno dobro (…) vrijeme.”
