I dok danas, u vrijeme intenzivne robno-novčane razmjene, za naš rad obično bivamo plaćeni određenom (često premalom…) količinom papirnatih novčanica, radnici koji su prije 5.300 godina radili na izgradnji mezopotamskih palača i hramova bili su plaćani, ni manje, ni više, negoli pivom.
Podsjetimo, riječ je o vremenu prije pojave robno-novčane razmjene, kad je kao osnovni oblik transakcija egzistirala trampa, odnosno robna razmjena. Stoga nije nimalo čudno što se kao jedno od sredstava plaćanja pojavilo i pivo, kao jedno od najstarijih alkoholnih pića u ljudskoj povijesti.
Dokaze o plaćanju pivom znanstvenici su otkrili na pločici ispisanoj klinastim pismom, a koja je pronađena na području drevnog mezopotamskog grada Uruka, smještenog na području današnjeg Iraka. Naime, na navedenoj pločici, koja seže u same početke pismenosti, u vrijeme oko 3.300 godina pr.Kr., prikazana je ljudska glava kako jede iz zdjele, koja predstavlja dnevnu porciju jela, te pije iz ćupa, koji predstavlja pripadajuću količinu piva.
“Pivska pločica” (FOTO: La Salle University)
Štoviše, na pločici su pronađeni i zapisi o dnevnim količinama piva kojima su plaćani pojedini radnici, a što je vjerojatno najstariji obračun plaće u povijesti, kao i dokaz kako je i prije više od pet tisuća godina bio poznat odnos radnik-poslodavac.
Irving Finkel, kustos zbirke od oko 130.000 pločica koje se čuvaju u British Museum, otkrio je kako zasada posjeduju tek jednu „pivsku pločicu“. Ipak, zahvaljujući bogatstvu podataka ispisanih na desecima tisuća sačuvanih pločica, znanstvenici su uspjeli složiti fascinantnu sliku života jedne od prvih civilizacija, počevši od svakodnevnog života ljudi, preko zakonodavstva, pa sve do poezije, a čemu zorno svjedoči ep o Gilgamešu.
Iako je ovo najstariji dokaz „pivske transakcije“, i druge su civilizacije koristile navedeno piće u svrhu plaćanja, gdje se posebice ističu stari Egipćani, koji su radnicima na izgradnji piramida njihov trud plaćali od 4 do 5 litara piva dnevno, ali i nama puno bližem razdoblju srednjeg vijeka.
Izvor: New Scientist, British Museum
