Sove – (ne)prirodna istorija
Foto: Zdeněk Macháček/Unsplash
Tokom većeg dijela istorije širom svijeta, razni ljudi su sove vidjeli kao potpuno kontradiktorna stvorenja. Zoolog Dezmond Moris je jednom rekao da se vrlo malo životinja može pohvaliti brojem različitih i često suprotstavljenih skupova vjerovanja koje prate ove noćne lovce.
Vijekovima sove su bile predmet i straha i strahopoštovanja, poštovane kao oličenje mudrosti i omalovažavane. Povezane sa štetnim vradžbinama i medicinskim liječenjem, i bile su ili vijesnici smrti ili glasnici bogova. Dakle, evo kratke neprirodne istorije sova i onoga što su ljudi govorili o njima.
Sove su sveti simboli
Ako biste nekoga zamolili da razmisli o istorijskom simbolu sove, kladili bismo se da bi većina ljudi na Zapadu zamislila pticu širom otvorenih očiju koja prati Atinu, drevnu grčku boginju mudrosti. Naravno, većina bogova u grčkom panteonu bila je povezana sa nekom vrstom životinje koja je trebalo da uobliči aspekt njihove prirode, ali malo njih je danas tako odmah prepoznatljivo kao sova iz Atene.
Nije jasno odakle je došlo do ove simbolike. Postoje vjerovanja da je veza između boginje mudrosti i ovog konkretnog pernatog bića naslijeđena iz ranije kulture, kao što su Minojci ili možda mesopotamske boginje oka. Alternativno, pošto je Atina takođe bila boginja povezana sa strategijom, ratovanjem i vještinom – možda je bila povezana sa pticom za koju se smatralo da oslikava takve kvalitete, taktikom noćnog lova.
Srebrni novčić prikazom Atinine sove; foto: Wikipedia
Prestiž sove je dodatno uvećan brojem njih koji su očigledno u velikom broju živjeli oko Akropolja. Njihovoj sposobnosti da lete noću pomoglo je unutrašnje svjetlo koje im je navodno davalo noćni vid. Ako je sova preletjela vojsku prije bitke, to se smatralo znakom budućeg uspjeha.
Sove su loši simboli
Rimljani su kasnije usvojili mnoge od ovih osobina za svoju boginju Minervu, koja je u suštini bila Atina po svemu osim po imenu (i sa možda nešto blažim temperamentom). Međutim, sova kao njeno simbolično stvorenje imalo je negativnu konotaciju. To je zato što su Rimljani već vjerovali da su sove zle i predznaci smrti. Kaže se da su smrt Julija Cezara, Avgusta, Komoda Aurelija i Agripe prorečene po urlanju i vrisku sova.
Rimljane je posebno zabrinjavalo da vide sovu danju. Ako bi neko mogao da ju uhvati, trebalo je da ju zakuca za svoja vrata kako bi spriječio bilo kakvu štetu. Prema Kolumeli, vojniku iz prvog vijeka nove ere koji je opširno pisao o poljoprivredi, seoski Rimljani bi okačili tijela sova kako bi spriječili oluje.
Plinije Stariji je takođe proširio sujeverja vezana za ove grabljivice. U svojoj čuvenoj Prirodnjačkoj istoriji, rimski prirodni filozof je objasnio kako je posjeta sove gradu znak buduće katastrofe; iako je on sam izrazio skepticizam po ovom pitanju i, kao dobar empirista, objasnio je kako je vidio mnoge sove kako sjede na gradskim zgradama bez ikakvog lošeg ishoda.
Ipak, kroz rimsko sujeverje, sova je izgubila svoj sjaj kao glasnica bogova i postala nešto mračnije i sumnjivije. Sanjati sovu značilo je da ćete vjerovatno doživjeti neke poteškoće. Putnici koji su ih sanjali mogli su da očekuju da budu opljačkani ili brodolomci tokom svojih putovanja. A onda su tu bile i vještice i čarobnjaci – ta bića koja su ih se plašila navodno bi se pretvorila u sove da bi se hranila krvlju beba.
U kineskoj istoriji, posebno tokom perioda Zaraćenih država (otprilike 475-221. p.n.e.), sove su bile čisto zla čudovišta. Vjerovalo se da su njihovi mladi pojeli majčine oči prije nego što su pobjegli iz gnijezda. Za djecu rođenu na ljetnji solsticij se govorilo da su rođena na „dan sove“ i da bi stoga bila nasilnija i agresivnija. U okviru ove kulture, sova je bila povezana i sa olujama i munjama. Porodice bi postavljale figurice sova u uglove kuće na svojim krovovima kako bi spriječile da grom udari u zgradu.
Sve protivrječnosti u jednom
Do sada je simboličko shvatanje sova bilo naklonjeno jednoj strani podjele između dobrog i lošeg, ali u Americi je noćni predator imao složeniji skup asocijacija koje ga okružuju. U okviru različitih tradicija autohtonih naroda koji su živjeli širom Amerike, sove su bile i pozitivni i negativni simboli koji su predstavljali mudrost i zlo.
Na primjer, za kulturu Močea, koja je živjela u sjevernom Peruu između prvog i osmog vijeka nove ere, sova je bila i simbol mudrosti i iscjeljenja, kao i duhovi mrtvih i bića koja su ritualno obezglavljivalo ljude. Slično tome, među autohtonim narodima Sjeverne Amerike, sove su često bile povezane sa smrću i zagrobnim životom, ali su takođe mogle biti zaštitnički duhovi koji su čuvali ratnike. Ljudi iz Lenapea ili „Delavera“ vjerovali su da ako se sova pojavi u vašem snu, ona će postati vaš lični čuvar. Jednako tako, drugi ljudi su mislili da sove nose tajno i drevno znanje i mudrost.
Postoje mnoga druga vjerovanja o ovim zagonetnim pticama u različitim kulturama starosjedelačkog američkog naroda.
Foto: Andy Chilton/Unsplash
Sova danas
Vijekovima su sove fascinirale ljude i inspirisale umjetnost, književnost i još mnogo toga. Ovdje ne bi trebalo biti iznenađenja. Sove su među najstarijim vrstama kopnenih ptica, sa fosilima koji su stari skoro 60 miliona godina.
Trenutno postoji oko 250 vrsta sova širom svijeta, koje se mogu naći na skoro svim kontinentima osim na Antarktiku. One su čvrste ptice i mogu se prilagoditi okruženjima u različitim biomima, kao što su pustinje, prerije, šume, prašume, planine, močvare i arktička tundra. Ali uprkos njihovoj izdržljivosti i drevnoj mističnosti, mnoge vrste sova su sada ugrožene. U stvari, nekoliko vrsta je navedeno kao ranjivo ili ugroženo na Crvenoj listi IUCN-a.
Veliki noćni predator iz starih vremena je, kao i mnogi, ugrožen uništavanjem staništa i oštećenjem lanca ishrane ljudskom aktivnošću. Važno je zaštititi ove prelijepe životinje jer, bez njih, šta bi drugo opsijedalo naše noćno nebo?
Impuls/iflscience
