Smisao života se ne nalazi – on se gradi
Svi mi tragamo za ispunjenim životom. No što ako se smisao života ne pronalazi, već gradi? I mora li smisao biti nužno samo jedan? Pročitajte u članku.
“Kako da pronađem svoju svrhu?”
Svi mi tražimo svrhu života. Većini nas čini se da ju nikad nismo pronašli, da smo ju izgubili, ili da na neki način ne uspijevamo u tom području.
No usred svog tog straha, također patimo od onoga što mi se čini kao osnovna zabluda o smislu – zgodno zapakirana u skoro svako pitanje koje dobivam kao autor koji o tome piše: “Kako da pronađem svoju svrhu?” Raskrinkavanje tih zabluda moglo bi nam svima pomoći da razvijemo jasniju viziju smisla/životne svrhe.
Zabluda #1: Smisao je nešto što treba pronaći
Na društvenim mrežama često vidim inspirativni citat za koji se smatra da je Mark Twainov: “Dva najvažnija dana u našem životu su dan kad smo rođeni i dan kad doznamo zašto.” Taj citat zgodno prenosi ono što ja nazivam “holivudskom verzijom” smisla. Kao Neo u Matrixu ili Ratovima zvijezda, svi se mi samo krećemo kroz život sve dok nam sudbina ne položi viši poziv pred noge.
To se može dogoditi, bar u nekom obliku. No mislim da je rjeđe no što vjeruemo da jest. Za prosječnog dvadesetogodišnjaka na fakultetu ili četrdesetogodišnjaka na poslu koji ga ne ispunjava, potraga za smislom će prije rezultirati frustracijom nego ispunjenjem.
Za postizanje profesionalnog smisla većina nas se treba usmjeriti na to da svoj posao učini smislenim ili pak da u njemu pronađe smisao. Drugim riječima, smisao je nešto što se gradi, a ne nešto što pronalazimo. Skoro svaki posao može sadržavati izvanredan smisao. Vozači školskih buseva nose ogromnu odgovornost – briga za djecu i njihovu sigurnost – i esencijalni su dio osiguravanja da naša djeca dobiju edukaciju koju trebaju. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu ne samo u liječenju medicinskih stanja, već i u tome da ljude provedu kroz neke od najtežih perioda života. Blagajnice mogu biti prijateljski nastrojene i interakcijom uljepšati nečiji dan – što je često očajnički potrebno – kao i učiniti ga lošijim. U svakom od tih primjera smisao se često vuče iz onoga što je smisleno i svrhovito u poslu i iz toga da se posao radi na način da se pojačava smisao koji tada preuzima centralnu ulogu. Naravno, neki poslovi sami po sebi jače nude osjećaj smislenosti no mnogi zahtijevaju bar neki svjesni napor da ih se pretvori u tu svrhu za kojom tragamo.
Zabluda #2: Smisao je samo jedan
Druga zabluda koju često čujem jest da se svrhu može izraziti kao jednu stvar. Neki ljudi zaista imaju neku sveobuhvatnu svrhu svog života. Majka Tereza je živjela život kako bi služila siromašnima. Samuel Johnson svaki je dio svog bića pretakao u pisanje. Marie Curie svoju je energiju posvećivala svom poslu.
No čak i te velike ličnosti imale su druge izvore smisla. Služenje Majke Tereze siromašnima bio je samo dio onoga za što je vjerovala da je viši poziv. Curie, Nobelom nagrađena znanstvenica, je također bila i predana žena i majka (jedna od njenih kćeri, Irene, također je osvojila Nobelovu nagradu). A Johnson je, osim svog pisanja, bio poznat i po velikim humanitarnim gestama unutar svoje zajednice, gdje se često osobno brinuo za siromašne.
Većina nas će imati višestruke izvore smislenosti u svojim životima. Što se mene tiče, ja smisao pronalazim u svojoj djeci, svom braku, svojoj vjeri, svom pisanju, svom poslu i svojoj zajednici. Slično tome i za druge postoji više mogućih izvora smislenosti. Nije smisao ono za čim tragamo nego više njih – višestruki izvori smisla koji nam mogu pomoći pronaći vrijednost u tome što radimo i živimo. Profesionalne obaveze su samo jedan dio tog smisla, i često naš posao nije centralan našoj svrsi nego sredstvo pomaganja drugima, uključujući i naše obitelji i zajednice. Prihvaćanje tih višestrukih izvora smisla s nas skida pritisak da moramo pronaći jednu jedinu stvar koja našem životu daje smisao.
Zabluda #3: Smisao ostaje stabilan tijekom vremena
Danas je normalno da ljudi promijene više karijera u svojim života. Primjerice, poznajem jednog čovjeka koji je nedavno napustio vlasničko mjesto u poduzeću kako bi osnovao startup. Znam još dvoje koji su nedavno napustili svoje poslovne karijere kako bi ušli u politiku. I bez obzira na to mijenjamo li profesionalne smjerove u kojima idemo, većina nas iskusiti će faze života u kojima se naši izvori smisla mijenjaju – djetinjstvo, period u kojem tek ulazimo u odraslo doba, roditeljstvo i pražnjenje doma od djece, da navedemo neke.
Ova evolucija u našem osjećaju smisla nije čudna i ne ukazuje na manjak naše privrženosti, već je prirodna i dobra. Baš kao što svi pronalazimo smisao na više mjesta, izvori tog smisla se mogu i obično se mijenjaju tijekom vremena. Moj fokus i osjećaj smisla s 20 godina bio je na mnoge načine radikalno različit od onoga kakav je danas, a isto se može reći i za skoro svakoga koga sretnete.
Kako pronaći vlastiti smisao? To je krivi način postavljanja ovog pitanja. Trebali bismo gledati kako da svemu što radimo damo svrhu, kako da dozvolimo višestrukim izvorima smisla koji će se prirodno razviti u našim životima i kako da budemo pomireni s tim da će se oni mijenjati tijekom vremena. Dekonstruiranje onoga što mislimo pod “smislom” ili “svrhom” može nam omogućiti da bolje razumijemo njegovu prisutnost i ulogu u našim životima.
John Coleman
