Smaknuće Mata Hari 1917.
Margaretha Geertruida Zelle (7. avgusta 1876. - 15. oktobra 1917.) je bila plesačica i kurtizana koja je strijeljana zbog špijunaže u 1. svjetskom ratu.
Mata Hari je bilo umjetničko ime nizozemke Margarethe Zelle koje je preuzela kad je postala jedna od "najpopularnijih egzotičnih plesačica Pariza uoči Prvog svjetskog rata. Premda su detalji o njezinoj prošlosti nedorečeni, smatra se da je rođena u Nizozemskoj 1876., te da je sa 18 godina bila oženjena za nizozemskog vojnog časnika. Ubrzo je rodila i dvoje djece, a sa suprugom je živjela na Javi, gdje je on bio u službi od 1897. Par se vratio u Nizozemsku 1902. sa svojim kćeri (njihovo drugo dijete, sin, misteriozno je umro na Javi). Nakon razvoda suprug je dobio skrbništvo nad kćeri.
Margareta se probila u Parizu kao Indijska plesačica, temeljito obučena u erotskim plesovima istoka. Dobila je umjetničko ime Mata Hari, te je uskoro počela mamiti publiku Pariza, Berlina, Beča, Madrida i ostalih europskih prijestolnica. Svojim nastupima posebno je budila interes aristokracije.
Izbijanjem Prvog svjetskog rata, Mata Hari je održavala veze s njemačkim političkim i vojnim dužnosnicima, te je tako privukla na sebe pozornost francuske tajne policije. Budući je bila nizozemska državljanka mogla je slobodno putovati (Nizozemska je bila neutralna tijekom Prvog svjetskog rata). U siječnju 1917. njemački je vojni savjetnik u Madridu odašiljao radijske poruke u Berlin u kojima je opisao korisno djelovanje njemačkog špijuna pod šifrom H-21. Francuska je tajna služba uhvatila te poruke i zaključila da je H-21 Mata Hari. Neobično je što su Nijemci koristili šifru za koju su znali da je već razbijena u Francuskoj, pa neki povjesničari tvrde kako je Mata Hari zapravo radila za Francuze, a njemačka ju je poruka prikazala kao dvostrukog špijuna da je upropasti.
Mata Hari je uhićena 13. veljače 1917. u svojoj hotelskoj sobi u Parizu. U vrijeme uhićenja, Francuska je stajala vrlo loše: domoljublje je posrtalo, ratu se nije vidio kraj, izginuli su milijuni vojnika Antante i Trojnog Saveza, pa se tražio žrtveni jarac. Notorna Nizozemka se lijepo uklopila. Mata Hari je izvedena pred sud, osuđena zbog špijuniranja za Njemačku, te joj je pripisana smrt desetaka tisuća vojnika. Iako se poslije tvrdilo da nije bilo čvrstih dokaza.
U ranim jutarnjim satima 15. listopada 1917., Mata Hari je bila odvezena autom do zatvorske ćelije u vojarni na periferiji Pariza.
"Spremna sam."
O događajima izvještavao je britanski novinar Henry Wales. Prema njegovoj priči, Mata Hari je u ranim jutarnjim satima 15. listopada imala izravan poziv od francuskog predsjednika, te je bila vrlo nestrpljiva čekajući njegov odgovor na upućeni mu prigovor.
No odgovor nije uslijedio. Otac Arbaux, u pratnji dvije časne setsre, kapetan Bouchardon i Maître Clunet, njezin odvjetnik, ušli su u njezinu ćeliju, gdje je još uvijek spavala spokojnim snom.
Sestre su je nježno protresle. Ona ustade, a otac Arbaux joj reče da je njezin čas došao.
'Mogu li napisati dvije riječi? pitala je.
Pristanak je dao kapetan Bouchardon, kao i pero, tintu, papir, omotnice.
Sjedeći na rubu kreveta napisala je par riječi u grozničavoj žurbi, te ih je predala odvjetniku.
Tada je obukla na čarape, crne, svilene, groteskno u danim okolnostima, te obula visoke štikle.
Uzela je dugi crni baršunasti plašt, obrubljen krznom, te je preko ramena prebacila veliki krzneni okovratnik koji joj je visio niz leđa.
Njezina bujna crna kosa bila je još uvijek smotana u pletenice oko glave. Stavila je veliki crni šešir s crnom i svilenom vrpcom. Polako i ravnodušno navukla je par crnih rukavica. Tada reče smireno:
'Spremna sam. "
Polako je iz stanice otišla do automobila, koji ju je proveo još usnulim gradom do Caserne de Vincennes.
Vojnici su već bili spremni. Dvanaest njih je formiralo strijeljački vod. Stajali su u redu, s pripremljenim puškama. Podoficir je stajao iza njih, izvlačeći mač.
Automobil se zaustavio, a Mata Hari je izašla ravno na lice mjesta, gdje mali brežuljak zemlje uzdignute sedam ili osam metara pruža podlogu za metke koji bi mogli promašiti ljudsku metu. Dok je otac Arbaux razgovarao s osuđenicom, francuski se časnik približio, noseći bijelu krpu.
"Povez preko očiju," šapnuo je časnoj sestri koja je stajala tamo i uručio joj ga.
'Moram li nositi to? " pitala je Mata Hari, okrećući se svom odvjetniku.
Maître Clunet se okrenuo prema francuskom časniku.
'Ako Madame preferira ne ", odgovorio je časnik, žurno se okrećući.
Mata Hari nije bila vezana. Stajala je mirno gledajući svoje krvnike, kad su se svećenik, redovnica, i njezin odvjetnik udaljili od nje.
Prva naredba je dana i stroj od dvanaest ljudi zauzima krute pozicije pune pozornosti. Druga naredba, i puške su na njihovim ramenima, svaki vojnik gleda kroz svoju cijev u grudi žene koja bespomoćno stoji pred njima.
Časnik staje u poziciju iz koje ga mogu vidjeti svi vojnici streljačkog stroja, podižući svoj mač.
Sunce je u to vrijeme izlazilo zrcaleći se na poliranoj oštrici mača. Istovremeno se začuo prasak pušaka koji je zaglušio tupi udarac tijela o tlo.
Prema izvješću Mata Hari se srušila pogođena puščanim hicima. Nije umrla poput glumaca.
Umjesto toga, sve je sličilo na kolaps. Polako je pala na koljena, uzdignute glave, i bez ikakve promjene izraza na licu, gledajući direktno u one koji su oduzeti život. Pala je za natrag, savijena u struku, s nogama ispod. Ležala je nepomično, s licem okrenutim prema nebu.
Dočasnik koji je bio u pratnji poručnik, izvukao je revolver i uperio ga u ženinu glavu, te povukao okidač.
Mata Hari je bila mrtva. "
Smanuće Mata Hari
Budući da nije bilo članova obitelji koji bi zatražili tijelo Mate Hari za ukop, ono je iskorišteno u medicinske svrhe. Glava joj je balzamirana i smještena u pariški Muzej anatomije. Godine 2000. otkriveno je da je glava nestala, pretpostavlja se da se to mogl dogoditi 1954. prilikom preseljenja muzeja. Zapisi iz 1918. pokazuju da je muzej dobio i ostatak trupla, kojem se izgubio trag.
