Broj plamenaca se danas u svijetu ubrzano smanjuje, pa su neki od njih uvršteni na Crvenu listu zaštićenih vrsta Međunarodnog saveza za očuvanje prirode. Glavni je razlog tome gubitak staništa zbog isušivanja močvarnih područja i njihovo sve veće onečišćenje. Time je ugrožena i ova dragocjena vrsta koju su drevni Egipćani i južnoamerički narod Mocha smatrali utjelovljenjem boga Sunca
Prelijepi plamenci žarke boje perja i elegantnih kretnji ostavljaju bez daha sve koji ih imaju prilike vidjeti okupljene u velikim jatima u plitkim boćatim lagunama Afrike, Južne Amerike i Jugozapadne Azije. Njihova ružičasta boja perja povezana je s načinom prehrane i potječe od karotenoida iz mikroskopskih algi i račića. Za razliku od odraslih jedinki, ptići imaju bijelo perje kao i plamenci u zatočeništvu koji u hrani dobivaju premalo karotenoida.
Plamenci su izrazito društvene ptice, što osobito dolazi do izražaja tijekom sezone parenja, kada se na tisuće jedinki okuplja na odabranom mjestu kako bi u isto vrijeme počeli odgajati potomstvo. Roditeljstvo započinju osobitim obrednim “plesom” u kojem istovremeno sudjeluju i mužjaci i ženke. Gacajući kroz plitku vodu priljubljeni jedan uz drugoga, na stotine plamenaca visoko uzdignutih vratova ponosno mašu kljunovima lijevo-desno uz glasno gakanje.
Mužjak i ženka ostaju doživotni par te zajednički grade gnijezdo na mjestu koje obično izabere ženka. U gnijezdo u obliku humke od blata visine tridesetak centimetara polažu do dva jaja koja naizmjence čuvaju oba roditelja, a kad se za mjesec dana izlegu ptići, zajednički ih i hrane. Prilikom hranjenja se roditelji i ptići međusobno prepoznaju po glasanju. Već za dva tjedna ptići izlaze iz gnijezda i tada ih roditelji napuštaju. Mladi odlaze u takozvane “ptičje škole”, gdje ih čuva određen broj odraslih jedinki, a nakon otprilike dva mjeseca postaju sasvim samostalni.
Plamenci su jedna od vrsta kod koje je otkrivena sposobnost unihemisfernog sporovalnog sna, tj. mirovanje i odmor jedne polovice mozga, dok je druga budna i aktivna. Za razliku od nama poznatog sna, kada su oba oka zatvorena i obje strane mozga pokazuju smanjenu svijest, kod ove vrste sna jedna je polovica mozga u dubokom snu, a druga polovica je aktivna i oko ostaje otvoreno. Ova sposobnost istovremene aktivnosti i kontroliranog odmora otkrivena je ponajprije kod ptica koje poduzimaju dugotrajne letove tijekom migracija. No, ovaj fenomen pronalazimo i kod domaće kokoši, običnog kosa, galeba, sokola, ali i kod dupina, kitova i morskih lavova.
Broj plamenaca se danas u svijetu ubrzano smanjuje, pa su neki od njih uvršteni na Crvenu listu zaštićenih vrsta Međunarodnog saveza za očuvanje prirode. Glavni je razlog tome gubitak staništa zbog isušivanja močvarnih područja i njihovo sve veće onečišćenje. Time je ugrožena i ova dragocjena vrsta koju su drevni Egipćani i južnoamerički narod Mocha smatrali utjelovljenjem boga Sunca...
