Goleme štete uzrokovane negativnim ljudskim utjecajem na klimu dovele su do razvoja svijesti o ovoj globalnoj prijetnji, možda i najvećoj s kojom smo se kao vrsta do sada susreli.
Goleme štete uzrokovane negativnim ljudskim utjecajem na klimu dovele su do razvoja svijesti o ovoj globalnoj prijetnji, možda i najvećoj s kojom smo se kao vrsta do sada susreli. Rezultat toga je aktualni Pariški sporazum, po kojem su se zemlje svijeta obvezale smanjiti korištenje fosilnih goriva i emisije stakleničkih plinova, čime će se smanjiti brzina globalnog zatopljavanja. Sporazumom se cilja na “nula neto-emisija” do 2100. godine, na što je pristalo 196 svjetskih vlada.
Neke zemlje tek će početi s implementacijom spomenute politike, primjerice Kina, čiji se glavni grad Peking doslovno guši u smogu. Neki su već odavna odlučili smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima i tako sačuvati okoliš, u čemu prednjače Skandinavija i Velika Britanija.
Volji za promjenama unatoč, pojavljuju se neki neočekivani problemi, od kojih su neznanje i nemar zasigurno najveći. Primjerice, američki grad Woodland upravo je zaustavio gradnju nekoliko lokalnih solarnih farmi u strahu kako će ove “potrošiti svu Sunčevu energiju”.
U ondašnjoj se javnosti, naime, pojavila bojazan kako će vegetacija u blizini farmi isčeznuti, jer neće imati dovoljno svjetlosti za fotosintezu. Nadalje, smatraju kako su solarne ploče odgovorne za porast broja oboljelih od tumora, iza čega se krije zavjera da se uništi njihov grad.
Ukoliko među čitateljima ovih redova postoji osoba koja se slaže sa zabrinutim ljudima iz Woodlanda, smatramo kako valja razjasniti jednom za svagda: solarne ploče ni na koji način ne mogu “potrošiti” Sunce, jednako kao što vjetrenjače ne mogu potrošiti vjetar. Oba ova vida energije pripadaju u skupinu energetski obnovljivih izvora, što znači da nisu ograničeni i ne mogu se iscrpiti. Fotoni sa Sunca stalno pristižu na Zemlju i vjetar stalno puše na njenoj površini; nema govora o bilo kakvom iscrpljivanju.
Budući da Sunce obasjava naš cjelokupan planet, predstavlja izvrstan izvor besplatne i čiste energije. Prema izvješću Ujedinjenih naroda, na godišnjoj razini možemo potencijalno prikupiti od 1.575 do čak 49.400 eksadžula (EJ), što je značajno više od 560 eksadžula, koliko čitav svijet potroši u jednoj godini. Nadalje, ovaj je resurs dostupan svima, tako da je znatno manja – ako ne i nepostojeća – mogućnost monopola ili nekog drugog oblika manipulacije na tržištu energije.
