U 19. vijeku svijet je umalo ostao bez morskih vidri, jedne od najkrznatijih životinjica na svijetu. Ovi zanimljivi sisari često se mogu vidjeti kako se drže za ruke dok plutaju na leđima u vodi, kao da leže u krevetu, a često znaju položiti i kamen na svoj trbuščić, pa ga koristiti kao pribor kojim udaraju školjku ili ljusku.
Svaki centimetar tijela moriskih vidri je prekriven sa do čak 140.000 dlaka - to je 700 puta gušća dlaka od one na ljudskoj glavi. Upravo zbog toga ove životinje su bile na meti lovaca i tako dovedene pred rub izumiranja.
Morske vidre su najmanje životinje od svih morskih sisara i nemaju tako debeo sloj sala. Umjesto toga, izolira ih najgušće krzno, koje je zahtjevno za održavanje. Oko deset odsto dnevne aktivnosti morske vidre uključuje održavanje izolacijskog sloja vazduha zarobljenog u njihovom krznu. Svoje krzno svakodnevno čiste šapama i zubima nakon svakog obroka, a ako smatraju da ga nisu dobro očistile, okupaju se dodatno u moru.
Gusto krzno samo po sebi nije dovoljno da se vidre zagriju. Kako bi proizveli dovoljno tjelesne topline, njihova je brzina metabolizma u mirovanju oko tri puta veća od one kod većine sisara slične veličine. Ova visoka stopa metabolizma ipak ima cijenu. Kako bi dobile dovoljno energije za poticanje velike potražnje, morske vidre moraju jesti više od 20 odsto svoje tjelesne mase svaki dan. Za poređenje, ljudi jedu oko dva odsto svoje tjelesne mase - oko 1,3 kilograma hrane dnevno za osobu od 70 kg.
No, mekano krzno i ljupkost nisu jedini razlozi zbog kojih treba da volimo morske vidre. One mogu da rone do velikih dubina, umiju da koriste kamenje kao alat, a ženke nose svoje mladunce svuda sa sobom i neprestano brinu o njima.
Ove pametne životinjice znaju koristiti kamen kao alat. No to nije sve po čemu su posebne. Kako se nikada ne bi rastavile, morske vidre se doslovno drže za šape dok spavaju. Njima je porodica jako bitna i zato često spavaju u grupama. Morske vidre se ne razdvajaju od svojih mladunaca od prvog dana i kada su oni jako mali drže ih za šape da se ne izgube.
Kada ženke idu u lov, svoje mlade zamotaju u morsku travu kako bi bili sigurni i kako se ne bi izgubili. Mladunci vrlo brzo nauče loviti i plivati pa im je to još jedna posebnost. Generalno morske vidre najviše vremena provedu u vodi, a na obalu ponekad odlaze kako bi se odmorile ili spavale. Dok plutaju na leđima mladunci im se znaju smjestiti na trbuh i uživati u sigurnom zagrljaju.
O tome koliko su specifične i zanimljive govori i činjenica da kamen koriste kao alat da bi pronašle hranu te njime udaraju školjke sve dok se ne otvore. Vole jesti i ribe i hobotnice.
Spasavaju klimu
Čini se da su morske vidre i najslađi način borbe protiv klimatskih promjena. Naime, naučnici su proučavali način na koji one jedu morske ježeve, koji pak jedu kelp, koji je vrsta smeđe alge koja živi u obliku podvodnih šuma u plićim dijelovima okeana.
Alge su važne za hemijsku ravnotežu okeana jer apsorbuju tj. suzbijaju negativne učinke ugljen-dioksida, a okeani su ipak prava pluća Zemlje.
Njihov razvoj može biti ometen djelovanjem ježeva i porastom populacije biljoždera - u tom slučaju, morske šume kelpa nestaju i iza njih ostaje samo gola zemlja s oskudnim tragovima života. Ježevi su posebno problematični, jer se oni zadržavaju na istom mjestu, čekajući nove klice alge i potom jedu mladu jedinku, zbog čega ih zovu i "zombi ježićima".
Tu nastupaju morske vidre, kojima su ježevi jedna od najdražih delicija. Srećom pa je riječ o gladnim sisavcima koji dnevno pojedu hranu u vrijednosti od 20 do 30 odsto svoje tjelesne težine. Provedu i do 12 časova dnevno tražeći hranu, a odrasli mužjak kalifornijske vidre može konzumirati i više od 4.000 kalorija na dan.
Često ih možete vidjeti kako jedu dok plutaju na leđima u vodi, kao da leže u krevetu.
Staništa i vrste
Morske vidre imaju posebno velik nos crne boje i male crne oči, sitne uši. Boja krzna morske vidre varira od crvene do tamnosmeđe. Manje su uobičajeni pojedinci potpuno crne i bijele boje. Krzno morskih vidri pruža im idealnu zaštitu od niskih temperatura. Razdoblje promjene krzna vidre pada u proljeće i jesen.
Uobičajeno stanište za ove predstavnike morske faune je obala Tihog oceana. Tako, na primjer, kalifornijske morske vidre vole biti u otvorenim vodenim prostorima danju i noću, a na kopno idu samo ujutro i naveče. One vidre koje žive na teritoriju Kamčatke izbijaju na površinu samo noću. Međutim, važno obilježje su i vremenski uslovi.
Morske vidre imaju male šape, a zadnje noge su im značajno superiorne u odnosu na prednje, što ovim životinjama pruža izvrsno ronjenje i kupanje u ogromnim prostranim vodama.
