Davno prije nego što su imali struju, stanovnici turskog sela Kuşköy su osmislili briljantno jednostavan način komuniciranja na velike udaljenosti – zviždanje.
Oni ovaj način komunikacije zovu “ptičji jezik” ili “kuș dili”, a i samo ime njihovog sela Kuşköy znači “selo ptica”. Ovo fascinantno sredstvo komunikacije je nastalo prije više od 400 godina. Pošto je selo smješteno na jako nepristupačnom terenu, prenošenje poruke do drugih seljana može biti jako zahtjevno.
Upravo su zbog toga seljani osjetili potrebu za alternativnim načinom komunikacije. Jednim koji će štedjeti više energije od hodanja ili dovikivanja. Inspirisani pjesmama ptica, počeli su zviždati slogove turskih riječi. Seljani su koristili ovaj način komunikacije da jedni druge obavjeste o posjetiteljima sela, da upitaju jedni druge za pomoć ili da jednostavno pošalju nekome pozivnicu za druženje uz čaj. Tokom godina njihov jezik zviždanja se toliko razvio da su počeli sklapati i složene rečenice, pa čak i voditi razgovore zviždanjem.
Pošto se zvižduk čuje do udaljenosti od otprilike 1 km, ako je osoba koja treba primiti poruku dalje, neko će uvijek biti ljubazan da prenese zvižduk – sve dok poruka ne stigne do svog cilja.
Električna energija je stigla u Kuşköy tek 1986. godine, a otprilike u to vrijeme mlađi stanovnici su već napuštali selo u potrazi za boljim životom u razvijenim gradovima. Danas u selu žive uglavnom stariji ljudi, a pojavom mobitela i novih jednostavnijih načina komunikacije, i njihov ptičji jezik polako umire.
No, seljani se i dalje ne predaju. Oni svake godine organizuju festival koji promoviše jezik zviždanja, i prilikom toga pokušavaju promovisati jezik među mlađom populacijom, kao i razviti turizam koji značajno doprinosi ekonomiji sela. Tokom svakog festivala zviždanja održi se i takmičenje, prilikom kojeg takmičar zviždanjem komunicira poruku sudijama koji se nalaze na drugoj strani planine.
U videu ispod možete poslušati i kako ovaj način komunikacije zvuči.
