Palme socratea exorrhiza, poznatije kao "palme koje hodaju“, privlače pažnju i godinama su misterija za biologe koji su raspravljali o njihovim pokretima.
U prašumama Centralne i Južne Amerike "koraci“ ovih stabala su još jedan primjer kako stvarnost nadmašuje fikciju.
To nije bajka, niti mit, drveće koje govori, koji je stvorio J.R.R. Tolkin u "Gospodaru prstenova“. "Palme koje hodaju“ su stvarne i polako se kreću svojim korjenima u potrazi za boljom pozicijom da dosegnu sunčevu svjetlost.
Tokom decenija je pokretanje ovih stabala bilo tema rasprave među naučnicima. 2005. godine biolog Herardo Avalos, direktor Centra za istraživanje održivog razvoja Kostarike, rekao je da su šetnje drveća samo mit, pošto im korjenje ne omogućava pokret, a deblo je i dalje na istom mjestu.
"Misliti da bi palma zapravo mogla da prati promjene sunčeve svjetlosti i da se polako kreće šumom... To je samo mit uz pomoć kojeg turistički vodiči zabavljaju turiste“, rekao je Avalos za "Lajv sajens“.
Međutim, 2015. godine paleobiolog Peter Vrsanski sa Instituta za nauku o Zemlji Bratislavske akademije nauka tvrdio je da je ovu pojavu sam uočio i zabeilježio. Kako je objasnio za Bi-Bi-Si, ova vrsta palme "hoda" uz pomoć svog korjenja.
Kako zemlja erodira, socratea exorrhiza stvara novo i dugačko korenje koje traži čvrsto tlo. Korjenje može da dosegne i do 20 metara. Nakon što se korjenje naseli u novom tlu, drvo se naginje prema novom mjestu u procesu koji može da traje do dvije godine“, rekao je Vrsanski.
Staro korenje takođe izlazi iz zemlje i kreće se napred. Na ovaj način traži sunčevu svjetlost i čvršće tlo u trci za opstanak.
Međutim, šta tačno omogućava ovu magiju, nauci još nije poznato. Biolozi kažu da im korjenje dopušta bolju potporu i stabilnost stabljike, tako da mogu da dostignu veću visinu, a samim tim i više sunca, ali još nije poznato koje im specifično svojstvo omogućava pokretanje.
Nezavisne
