Nakon što su zamijenili sekretarice, radnike u fabrikama i prodavce, roboti sada preuzimaju i jedan od najstarijih poslova na svijetu, a to je - čuvanje stoke, a umnogome i olakšavaju posao pastirima koji su čak nekoliko hiljada kilometara daleko od svog stada.
Jedan od ljudi koji su pribjegli modernim tehnologijama u starom zanatu je i Milorad Milić Mile iz Petrovca na Mlavi. Naime, ovaj pedesetsedmogodišnjak radi kao građevinski limar u Salcburgu, a nedavno je postao poznat kao prvi "sajber pastir" koji iz doma u Austriji preko kamera nadgleda svoje stado u selu Dobrnje.
Novu pastirsku misiju Milorad je počeo 2008. godine, kada je na imanje donio tri jagnjeta istočnofrizijske ovce iz Austrije. Danas njegovo stado broji 23 ovce, a ni sam ne zna koliko jagnjadi ima.
Na ideju o "sajber pastirstvu" došao je sasvim spontano 2015. godine, razgovarajući sa prijateljem o video-nadzoru koji je moguće kontrolisati na daljinu preko običnog kompjutera ili tableta.
Shvativši da je to savršen način da nadgleda kako mu napreduju ovce dok je u Salcburgu, angažovao je lokalnu firmu u Petrovcu da mu na imanju instalira kamere.
Kamere mnogo pomažu, ali ništa ne bi bilo moguće bez njegovog kumića, mladog veterinarskog tehničara, koji dotrči u štalu čim mu Mile javi da neka od ovaca ima problem.
"Kada počnu da se jagnje, a ja nisam tamo, ne spavam i gledam ih po cijelu noć, a on nekad maltretira čak i svog oca u pola tri ujutru da mu pomogne", priča Milorad.
Iako uzgaja posebnu vrstu frizijskih ovaca, za koje kaže da su najbolja vrsta za uzgoj, jer daju duplo jače mlijeko od kravljeg, koje ima veći procenat bjelančevina, te jagnje minimum dva do tri jagnjeta, a u nekim slučajevima i po pet odjednom, ovo nije biznis kojim želi da profitira.
Njegova želja je da bude na pozitivnoj nuli, ali se i nada da će više mladih da se zainteresuje za ovčarstvo, kao i da će ono što je on uspio da uradi sa odgajanjem frizijske ovce da inspiriše druge.
Dronovi na pašnjacima
Da Milorad nije jedinstven slučaj te da je tehnologija ušla u sve sfere naših života, govori i slučaj iz Australije, gdje roboti čuvaju stada na pašnjacima.
Naime, robotičari su najmanje 20 godina pokušavali da usavrše mašinu koja će zamijeniti pastire ili ovčarske pse. Tako je mladi domišljati farmer Majkl Tomson sam napravio bespilotnu letjelicu uz pomoć koje, kako kaže, na najbrži način izvodi na ispašu oko 1.000 ovaca na imanju svoje sestre u Danvirku, na Novom Zelandu, a pritom je to i relativno jeftina alternativa u odnosu na kauboje i ovčarske pse.
Dok neki farmeri i dalje stoku okupljaju u stado jašući na konjima ili vozeći se landroverom, Tomson taj zadatak povjerava svom helikopteru sa četiri rotora i kamerom koji to, kako kaže, obavi "za tren oka".
"I dron ima ograničenja, ali vam nije potreban konj... Njega ne morate da hranite. Dovoljno je da mu zamijenite baterije", objašnjava mladi pronalazač.
Što se ovaca tiče, većina njih je poslušna i slijedi uputstva drona, a ukoliko neka nije voljna da krene u pravcu u kojem ih navodi, dron se spusti vrlo blizu nje i tada ovca shvati da treba da krene.
Letjelice opremljene kamerom koje se mogu kupiti za samo 500 dolara brzo pokrivaju brdoviti teren, pronalaze i predvode ovce i drugu stoku dok farmer upravlja dronom na daljinu, ponekad noseći specijalne naočare koje prikazuju perspektivu koju ima dron.
Farmeri u SAD i drugim zemljama koriste dronove opremljene senzorima za nadlijetanje usjeva i tako sakupljaju podatke o njihovoj veličini i stanju.
Osim za čuvanje stoke, stočari koriste bespilotne letjelice i za prebrojavanje i lociranje životinja, pa čak i za utvrđivanje da li je neka životinja bolesna.
U škotskim planinama farmeri čuvaju ovce na velikom prostoru i veoma je teško pronaći ih kada se raziđu, pa inženjeri u kompaniji "Harper Adams" pokušavaju da razviju dronove koji mogu automatski da uoče ovce i okupe ih u stado.
Najprije su razmatrali mogućnosti korištenja termalnih senzora u te svrhe, ali su se umjesto toga opredijelili da ovcama na leđa zakače crvene oznake.
Čipovi i roboti na točkovima
Istraživači u Velikoj Britaniji i Švedskoj nedavno su prikačili na ovce i ovčarske pse opremu za praćenje koja sakuplja podatke o njihovom kretanju, dok australijski istraživači trenutno prave robota na četiri točka koji može da goni stoku hodajućim tempom kako se krave ne bi uznemirile. Akademici koji rade na razvijanju robota pastira ukazuju da njihov rad ima i više ciljeve, pošto, kako ističu, ljudi i psi izazivaju stres kod stoke, dok roboti mogu da je učine mirnijom i srećnijom.
SwagBot je najnoviji robot koji bez većih problema prelazi preko neravnog terena kako bi držao krave i ovce pod kontrolom. S pogonom na točkove, ovaj robot na baterije može postići brzinu do 20 kilometara na sat na ravnom terenu. Inače, razvili su ga australijski naučnici s Univerziteta u Sidneju kako bi svojim farmerima olakšali čuvanje stoke u australijskim bespućima.
"I prije je bilo robota koji su korišteni na stočnim farmama, ali oni su bili samo robotični sistemi koji su imali fiksnu osu i malo drugačiji sistem pogona. Ovdje se radi o robotu koji se može kretati u svim pravcima i ima mehanizam artikulacije, odnosno zglobova, pa je riječ o mnogo pokretnijem, fleksibilnijem tipu robota, koji može da reaguje na sve nepredviđene situacije", kaže Salah Šukrije, profesor robotike na Univerzitetu u Sidneju.
Australijske farme s velikim brojem grla nalaze se u udaljenim, sušnim područjima i budući da tamo ima malo vegetacije, potrebne su velike površine zemlje da bi se održalo stočarstvo.
"Riječ je o ogromnim prostranstvima, a neka su veličine čak do 40.000 hektara. Inače, standardna veličina jedne stočne farme je nekoliko desetina hektara, ali ih svakako ima i daleko većih", kaže Šukrije.
SwagBotom se upravlja daljinski, on može prelaziti preko prepreka pa čak i vući teške prikolice.
Naučnici planiraju u bližoj budućnosti na njega instalirati i jednu vrstu senzora, preko kojih bi farmeri mogli nadzirati zdravstveno stanje stoke, što je od velikog značaja.
"Ovi roboti imaju i određene robotičke sisteme koji konstantno nadgledaju životinje, pogotovo one koje bi mogle biti bolesne", dodaje Šukrije.
Naučnici ističu da je ovdje riječ samo o testovima, ali da se nadaju da će SwagBot biti dostupan za farmere za najmanje tri godine.
(Nezavisne)
