Da li ste socijalno anksiozni?

Ilustracija: Valentina Čarapina/kakosi.hr

Sigurno ste se barem jednom našli u nekoj društvenoj situaciji kada ste osjetili nervozu i/ili nelagodu. Možda su vam se oznojali dlanovi prije važne prezentacije ili sastanka, ili vas prosto uznemirava upoznavanje novih ljudi. Sve u svemu, javni nastup ili ulazak u prostoriju u kojoj nikoga ne poznajemo nikome nisu uzbudljivi, ali neko lakše izlazi na kraj sa tim neprijatnim situacijama. 

Socijalna anksioznost ili socijalna fobija je strah od ovakvih i sličnih socijalnih situacija. Osobama koje imaju ovaj poremećaj takve situacije stvaraju preveliki stres, zbog čega često izbjegavaju društvene kontakte. Stvari koje drugi ljudi smatraju “normalnim”, kao što je bezazleni razgovor i kontakt očima, njih čine nervoznim. Ovo ne utiče samo na društveni život, već i na druge aspekte života.

Prosječno starosno doba kada se najčešće javlja socijalna anksioznost je između 11. i 19. godine, dakle u tinejdžerskom periodu. Ovo je jedan od najčešćih mentalnih poremećaja, a najteži dio je osvijestiti problem i potražiti pomoć.

Kako razlikovati stidljivost od socijalne anksioznosti?

Kod nekih ljudi, socijalna anksioznost se javlja samo u jednoj ili dvije određene situacije, na primjer kada imaju javni nastup ili treba da otpočnu razgovor. Drugi se plaše svake društvene situacije.

Svako ko ima socijalnu fobiju može da je doživi na različite načine, ali ovo su neke od najuobičajenih situacija: razgovor sa nepoznatim ljudima, javni nastup, uspostavljanje kontakta očima, odlazak na žurke, odlazak na dejt, ulazak u prostoriju punu ljudi, korišćenje javnih toaleta,  odlazak u školu ili na posao, otpočinjanje razgovora sa drugim ljudima.

Ne moraju sve navedene situacije da vam izazivaju nelagodu. Na primjer, možda bez problema možete da govorite pred velikom grupom ljudi, ali odlazak na zabavu predstavlja noćnu moru. Ili ste možda odlični u razgovoru jedan na jedan, ali se zacrvenite kada uđete u prepunu učionicu.

Svi koji pate od socijalne anksioznosti imaju različite razloge zašto im je neprijatno u određenim situacijama, ali generalno, iza te neprijatnosti krije se strah. To može da bude strah od osude i pogleda drugih ljudi, strah od sramote i poniženja, strah da vi ne uvrijedite nekoga i strah od toga da ste u centru pažnje.

Opet ponavljavo, iskustvo može da se razlikuje, ali ako patite od ove vrste poremećaja mogli bi da u stresnoj situaciji imate izraženu samosvijest, intenzivan strah od osude, stidljivi ste dok vas drugi gledaju, oklijevate da razgovarate sa drugima i imate potrebu da izbjegavate kontakt očima.

Mogu da se jave i fizički simptomi, poput ubrzanog rada srca, napetosti mišića, vrtoglavice, plakanja, znojenja, problema sa stomakom i kratak dah.

Simptomi mogu da se jave i neposredno prije događaja, kao i nakon događaja kada trošite previše vremena i energije razmišljajući o tome kako ste se ponašali.

Socijalna anksioznost – uzrok

Ne postoji nijedna stvar koja uzrokuje socijalnu fobiju, ali genetika je vjerovatno povezana sa tim, piše WebMD. Ako imate člana porodice koji pati od ove vrste porećaja, veća je vjerovatnoća da ćete ga i vi imati. To bi takođe moglo da bude povezano sa previše aktivnom amigdalom, dijelom mozga koji kontroliše strah.

Socijalna anksioznost obično se javlja oko 13 godine. Može se povezati sa istorijom zlostavljanja i maltretiranja. Stidljiva djeca imaju veću vjerovatnoću da postanu socijalno anksiozni kao odrasli, kao i djeca koju roditelji previše kontrolišu.

Kako socijalna anksioznost utiče na svakodnevni život?

Socijalna anksioznost može i te kako da poremeti vašu svakodnevicu. Dešavaće se da izbjegavate situacije koje većina ljudi smatra “normalnim”, možda će vam biti teško da razumijete kako drugi mogu da se nose sa tim.

Kada izbjegavate društvo, to utiče na vaše lične odnose pa može dovesti i do negativnih misli, depresije, niskog samopoštovanja, možete da razvijete loše socijalne vještine i budete preosjetljivi na kritiku.

Ukoliko mislite da imate socijalnu fobiju, pokušajte da o tome razgovarate sa stručnjakom, ljekarom ili terapeutom. Razgovarajte o svojim strahovima i brigama, a oni će procijeniti da li imate normalnu socijalnu anksioznost ili vam je neophodno liječenje, prenosi originalmagazin.