Brod Galeb, najpoznatiji kao rezidencijalni brod Josipa Broza Tita, danas je zaštićeni spomenik kulture Republike Hrvatske.
Izgrađen je 1938. godine, a danas stoji na vezu u riječkoj luci, na Vinodolskom pristaništu u Porto Barošu gdje čeka svoju obnovu i prenamjenu koja bi se trebala sufinancirati sredstvima iz fondova Europske unije, u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture 2020.
Projekt vrijedan 5 milijuna eura je prijavljen kao “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine” i, kako doznajemo, prošao je 4. krug od ukupno 7 krugova evaluacije, a konačni rezultati se očekuju krajem ove godine.
Ako projekt obnove i prenamjene ovog plutajućeg spomenika kulture dobije zeleno svjetlo, brod će doživjeti sasvim novu etapu na svom živopisnom putu, a ovo mu neće biti prva rekonstrukcija ni prenamjena.
Sagrađen je 1938. za trgovačke svrhe, a naručila ga je talijanska kompanija koja se bavila trgovinom južnim voćem i brod je služio uglavnom za transport banana.
U tijeku Drugog svjetskog rata brod je torpediran i 1943. čekao je svoj remont u tršćanskoj luci kada su ga zauzeli Nijemci, preimenovali u Kiebitz i prenamijenili za minopolagača. G
odine 1944. položio je čak 5 000 mina na Sjevernom Jadranu i Kvarnerskom zaljevu, a 5. studenog 1944. godine u riječkoj luci potopilo ga je savezničko ratno zrakoplovstvo.
Godine 1947., tada još riječka tvrtka Brodospas započela je vađenje broda s dubine od 22 metra, a početkom 1948. brod je izvađen i djelomično rastavljen i rekonstruiran u pulskom brodogradilištu. Brod je potpuno i vrlo luksuzno i moderno uređen i predan Jugoslavenskoj ratnoj mornarici kao školski brod “Galeb”.
Brod je i danas poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita. Pored državnika, na Galebu su boravili i mnogi svjetski poznati znanstvenici, umjetnici i visokopozicionirani vojni dužnosnici. Zadnje Titovo putovanje ovim brodom bilo je 1979. godine.
Početkom rata 1991. brod se iz Pule povlači u crnogorsku luku Boku Kotorsku. Tu ostaje vezan do kraja 1990-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik s namjerom da napravi luksuznu jahtu.
Brod Galeb je otegljen u Remontno brodogradilište Viktor Lenac na remont, a u svibnju 2009. Grad Rijeka postaje novi vlasnik broda Galeb. Na javnoj dražbi na riječkom Trgovačkom sudu Grad Rijeka iskoristio je pravo prvootkupa i izlicitirao brod za 150 tisuća USD.
Od tada, za Grad Rijeku brod je mrtvi kapital koji ne donosi prihod, već milijunske troškove. Za radove na održavanju i trošak boravka broda na Vinodolskom pristaništu Grad godišnje izdvaja 805.000,00 kn, kako je navedeno u Prijedlogu plana raspodjele sredstava spomeničke rente za 2016. godinu, u dijelu koji se odnosi na kapitalna ulaganja u programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara Grada Rijeke za 2016.
Projektom Europske prijestolnice kulture – Rijeka 2020 stvorena je prilika za upravljanje kulturnom baštinom tako da lokacije koje obilježavaju riječko industrijsko nasljeđe postanu mjesta održavanja glavnih programa povezanih s temama vode, rada i migracija.
Ova prijava integrira dva projekta – obnovu Galeba i obnovu upravne zgrade Tvornice šećera iz 1752. godine, koja je prvorazredni spomenik barokne industrijske baštine. Zgrada Šećerane je dio kompleksa Benčić i u njoj će biti smješten Muzej moderne i suvremene umjetnosti.
Projekt Galeba je ovom prijavom trebao zadovoljiti stroge propozicije tako da čak 80 posto sadržaja od 4 500 metara kvadratnih palube morati biti ostavljeno za javne kulturne namjene.
Također, kao zaštićenom kulturnom dobru Republike Hrvatske, strogo su definirani uvjeti obnove koja će se provoditi pod nadzorom konzervatora.
Predviđen muzejski prostor na brodu bit će jedna vrsta Titovog muzeja, s popratnom memorabilijom, artefaktima vezanim za razdoblje diplomacije i glamura, a s nastojanjem da se izbjegnu ideološke zamke.
Dio muzeja bit će posvećen i povijesti pomorstva jer je u strojarnici još uvijek smješten originalni motor iz 1938. godine.
Za ostalih 20 posto prostora moguća je komercijalna namjena. S tim u vezi projekt je prijavljen kao turistička reinterpretacija industrijske baštine što je adut koji slijepoj točki grada – luki Porto Baroš i ruzinavom kulturnom dobru u samom središtu grada može udahnuti novi život, po tko zna koji put.
Fotografije: Reuters
