Kada su roditelji malene Iris Grace Halmshaw otkrili kako njihovo dijete boluje od jakog oblika autizma, pokušali su sve što je u njihovoj moći da Iris približe sebi i svijetu koji je okružuje.
Nakon niza pokušaja i promašaja, na red je došla terapija slikanjem, nedugo nakon toga ova trogodišnja djevojčica je svima pokazala koliko malo znamo o neobičnim sposobnostima uma zarobljenog u autizmu. Iris je danas petogodišnja djevojčica čija se remek dijela uspoređuju s najvećim ostvarenjima impresionizma.
Iris u kuhinji svoje majke stvara još jedno impresionističko remek djelo.
Arabella Carter-Johnson je, kao prava mama, svome djetetu pokušala olakšati premošćivanje barijera koje autistični ljudi i djeca često nose poput stigme, svojoj kćeri Iris je omogućila izražavanje i nevjerojatnu terapiju uz pomoć vodenih boja i papira. Autisti se na oko čine zatvorenima i u potpunosti izgubljenima u našem užurbanom i komunikativnom svijetu, no to je zapravo zbog toga što oni komuniciraju na potpuno drugačiji način, način koji ponekad ne iziskuje riječi.
Iris Grace koristi različite tehnike slikanja, najčešće su joj u ruci po dvije tri četkice, spužva i crvena plastična žličica od koje se ne razdvaja.
Njihov ‘mali’ zatvoreni svijet, često nema mjesta za druge ljude, odnose, priče, komunikaciju na moderno prihvatljivom nivou, osim toga autizam se danas još uvijek smatra poremećajem kojeg je nemoguće „izliječiti.“ Stoga i ne čudi što se autisti najčešće ostavljaju po strani, ne zbog njihove nemogućnosti komuniciranja s ostatkom svijeta, već zbog toga što ostatak svijeta ne uspije shvatiti na kakva način oni mogu „razgovarati“ s nama.
Mačka Thula se ne odvaja od svoje “gospodarice” Iris.
Iris Grace u trenutku inspiracije sa svojom mačkom Thulom. Nevjerojatno je da mačka Thula ostaje sjediti satima uz svoju štićenicu, sve dok Iris ne završi slikanje.
Da Iris nije usamljena u svojoj genijalnosti pokazuju i drugi brojni slučajevi. Visoka inteligencija i čak genijalnost među ljudima u autističnom spektru je 10 puta veća nego među neurotipičnom populacijom. Sigurni smo da ovakvih slučajeva ima na pretek, no mi ih još uvijek nismo otkrili. Umijeće slikanja malene Iris Gace rijetko koju osobu može ostaviti ravnodušnu, njena djela se danas prodaju po ciframa od tisuća funti, a prihodi idu isključivo grupama koji se bave rehabilitacijom autistične djece i naravno na boje i papir koje Iris svakodnevno treba.
Prije nego li je Iris počela slikati, nije čak niti raspoznavala svoje ime, te nije govorila niti jednu jedinu riječ, danas, nepunih 20 mjeseci od početka svoje slikarske karijere, Iris svaki dan uči sve više riječi i koristi ih kada god želi komunicirati sa svojom mamom ili svojom mačkom Thulom koja je prati u stopu poput kakvog psića.
Teško je reći što se događa u glavi petogodišnjeg djeteta koje većinu svojih opažanja izražava kroz slike, no jedno je sigurno, talent ove malene djevojčice je nevjerojatan, a mi bismo se i te kako trebali zapitati, stigmatiziramo li ljude s autizmom zbog našeg vlastitog neznanja i nesigurnosti pred njihovim „drugačijim svijetom“?
U međuvremenu Iris Grace nastavlja vlastiti razvoj kroz igru, slikanje, gledanje crtića Toma i Jerryja na čije se vragolije najviše voli smijati, i naravno s maženjem i šetnjama u prirodu sa svojom mačkom Thulom.
Koliki je talent djevojčice koja je počela slikati od svoje treće godine, vi najbolje zaključite sami.
