Podsetimo, sintagmu radnička aristokratija upotrebio je Fridrih Engels kritikujući sindikalne lidere (radnička elita) koji su postali prijemčivi za kupovinu od strane kapitala, ali i mnoge radnike koji su uspeli da unaprede uslove rada i života, i koji su nakon toga uspostavili prijateljske odnose sa svojim poslodavcima. Ovi radnici, koji su uspeli da za sebe izbore relativno povoljnu poziciju koju prihvataju kao nepromenljivu i konačnu, i koji su, zbog svoje pasivizacije oličene kroz odustajanje od svake dalje borbe ali i solidarnosti sa onim pripadnicima radničke klase koji rade i žive u neuporedivo lošijim uslovima, postali uzor i model radnog čoveka, kako za svakog „razumnog kapitalistu“, tako i za kapitalističku klasu i kapitalizam u celini.













