Skijanje na vodi
Tradicija skijanja na vodi započela je 1922. godine u Lejk Sitiju (Lake City) u Minesoti kada je Ralf Semjuelson pokušao, stojeći na dve daske, skijati na vodi konopcem povezan s čamcem ispred sebe.
Skijanje na vodi česta je letnja aktivnost u kojoj se skijaš drži za specijalnu sajlu koja je spojena na gliser u pokretu i, zahvaljujući skijama na nogama, klizi po površini vode (mora ili jezera) .
Tradicija skijanja na vodi započela je 1922. godine u Lejk Sitiju (Lake City) u Minesoti kada je Ralf Semjuelson pokušao, stojeći na dve daske, skijati na vodi konopcem povezan s čamcem ispred sebe. Nekoliko godina nakon toga ova aktivnost nije uspevala dobiti dovoljno pažnje pa je Semjuelson odlučio krenuti na put po SAD-u i promovisati je u svim delovima zemlje.
Tehnika skijanja na vodi
Skijanje na vodi uglavnom počinje u područjima dublje vode. Skijaš pre početka mora biti u vodi. U trenutku kada je spreman za početak vožnje, skijaš daje signal vozaču glisera za koji je pričvršćen i vozač polako pokreće brod postepeno ubrzavajući kako bi skijaš sigurno izronio iz vode te došao u uspravni položaj u kom stoji na obe noge.
Sem vozača glisera i skijaša, neophodno je i prisustvo treće osobe, tzv. posmatrača, čiji je zadatak da, tokom vožnje, posmatra skijaša i, ukoliko skijaš padne, o tome obavesti vozača. Nakon svakog pada, vožnja se nastavlja, jednako kao i na početku, postepenim ubrzavanjem sve dok skijaš ponovo ne postane stabilan u uspravnom položaju.
Brzina u ovom sportu varira i ide od svega 22km/h pa do 58km/h u slalomskom skijanju na vodi. Skijanje na vodi bez korišćena skija (bosih nogu) još je brža disciplina u kojoj se mogu postići brzine od oko 72km/h. Najveće brzine postižu se na vodenim skijaškim slalom trkama na kojima je zabeležena najveća brzina od čak 241km/h. Sem brzine, i dužina konopca koji povezuje skijaša s gliserom takođe drastično varira s obzirom na nivo iskustva i vrstu takmičenja/aktivnosti.
Slalomsko skijanje na vodi
U skijanju na vodi, slalomsko skijanje odnosi se na skijanje na samo jednoj skiji. Slalomska skija za vodu specijalno je dizajnirana, skijaševe noge na njoj su obe položene tako da stopala gledaju napred a sama konstruckoja skije omogućava postizanje čak dvostruko veće brzine od standardnih skija za vodu.
Trke u skijanju na vodi
Trke u skijanju na vodi uglavnom funkcionišu po jednostavnim principima: za vreme trajanja trke, svi učesnici nalaze se na vodi i takmiče se u brzini krećući se po tačno određenoj trasi zadatoj za određenu trku. Pobednik ovakvih trka, naravno, skijaš je koji u najkraćem vremenu stigne na cilj. Jedan tim na ovakvim trkama sastoji se uglavnom od dva skijaša, posmatrača i vozača glisera.
Skijanje na vodi kao šou
Sem kao aktivni učesnici, u skijanju na vodi možete uživati i kao posmatrači. Uz trke, skijaši na vodi ponekad gledaocima priređuju i vrlo uzbudljive egzibicije na vodi čiji elementi izuzetno podsećaju na gimnastičke vežbe uz bitnu razliku što su, u ovom slučaju, izvođači na vodi, konopcem pričvršćeni za gliser u pokretu i egzibicije moraju izvoditi dok jure po površini vode brzinom od nekoliko desetaka kilometara na sat. Najčešći elementi u ovakvim egzibicionim programima su tzv. skijaške piramide , skokovi, salto okreti itd.
sportskivodič
