Kapoera - o sportu

Kapoera ili Capoeira je afro-brazilska vještina koja u sebi povezuje elemente borilačkih vještina, muzike i plesa.

Nastala je u Brazilu vjerovatno iza 16. vijeka a njeni tvorci bili su afrički robovi koji su u to vrijeme nastanjivali ovu zemlju.

Iako mnogi smatraju da je ova kombinacija vještina nastala kao rezultat želje robovskog stanovništva da izrazi svoju slobodu, njena stvarna originalna svrha je do danas nepoznata. Ipak, prilično je izvjesno da je barem jednim dijelom ova vještina služila u odbrambene svrhe.

Sama riječ "capoeira" najvjerovatnije dolazi od naziva "kokošja borba" kog su afrički crnci u Brazilu u početku koristili za svoju vještinu jer na portugalskom ova riječ znači doslovno "kokošinjac". Ipak, osim ovog, postoji još jedno moguće objašnjenje koje kaže da riječ "capoeira" potiče od riječi "kaá" (list ili biljka)uzete iz domorodačkog jezika Tupi-Guarani te riječi "puéra" (oznaka za nešto što je postojalo u prošlosti) čime se dobija naziv "Nekadašnja šuma".

Kapoera čuva elemente različitih afričkih borbenih stilova te im pridružuje elemente tradicionalnih brazilskih plesova. Različiti uticaji i elementi od kojih je ova vještina satkana vrlo su vješto isprepleteni i uklopljeni u cjelinu pa je nemoguće govoriti o brazilskoj ili afričkoj vještini, o borilačkoj vještini ili plesnoj tehnici; Kapoera je kompaktna vještina koja objedinjuje različite elemente i povezuje tradiciju dvaju kontinenata.

Razlog za stvaranje vještine koja predstavlja pomalo neobičnu kombinaciju plesa i borbe po mnogima je želja porobljenog crnačkog stanovništva da se i "nasiljem" i zabavom podjednako bori protiv potlačenosti.

Dugo nakon što se pojavila, ova vještina je u Brazilu bila zabranjivana a njeno praktikovanje kažnjavano. I pored prijetnji kaznama, Kapoera je izrasla u jedan od najprepoznatljivijih simbola otpora ropstvu a zvanični policijski izveštaji kažu da je 31% crnaca uhapšenih tokom 1857. i 1858. godine, uhapšeno upravo zbog praktikovanja Kapoere dok ih je svega 10.7% uhapšeno zbog bjekstva. 1890. godine, zvaničnim aktom tadašnjeg brazilskog predsjednika, Kapoera je strogo zabranjena u cijeloj zemlji a njeno praktikovanje kažnjavalo se drakonskim kaznama. Ipak, i pored prijetnji, ova je vještina preživjela i postepeno izrastala u akademsku vještinu da bi konačno, 1930. godine, doživjela ukidanje zabrane. Već 1932. godine otvorena je i prva zvanična škola Kapoere.

Danas se uglavnom dijeli na dvije osnovne škole: Capoeira Angola i Capoeira Regional.

Učenje Kapoere podjeljeno je u nekoliko segmenata. Svaki segment sa sobom nosi određeni stepen tj. rang.
Iako mnoštvo različitih stilova automatski nosi i različite sisteme rangiranja, standardni sistem rangiranja podrazumijeva sljedeće kategorije: "aluno" ili student (rang koji se stiče nakon inicijacije u vještinu), "graduado" ili svršeni student, "formado" ili formirani praktikant, "professor" odnosno učitelj te konačno "mastre" tj. majstor vještine.

Kod praktikovanja Kapoere, učesnici formiraju krug ("roda") i smjenjuju se u aktivnostima koje se svode na sviranje muzičkog instrumenta (kao što je Birimbau), pjevanje te ritualne sparing borbe u centru kruga. Borbe podsjećaju na fluidne akrobatske vježbe s mnoštvom kompleksnih zahvata (od kojih su neki obaranje, udarci laktovima, glavom i sl.).

Kapoera se ne fokusira na napad koliko na vještinu i spretnost. Učesnici često izvode tek polovične zahvate a snaga napada prilagođava se protivnikovoj izdržljivosti i spretnosti.

Ginga (doslovno ljuljanje ili njihanje napred-natrag) najvažniji je pokret u Kapoeri. Kapoera Angola i Kapoera Regional imaju svaka svoju prepoznatljivu formu ginge. Zajednički elemenat ovih dveju vrsta ginge je kretnja koja se postiže postavljanjem stopala u širini ramena te pomjeranjem jedne noge unazad a zatim opet prema osnovnom položaju opisujući pritome trougao po zemlji. Svrha ovog pokreta prvenstveno je pripremanje tijela za ostale zahvate.

U gingu je uključen i ostatak tijela; koordinacija rada ruku važna je kod održavanja ravnoteže i spriječavanja padova tokom napada, mišići torza aktiviraju se prema potrebama borbe i stila borbe a adekvatno naginjanje tijela pomaže kod izbjegavanja udaraca i stvaranja prilike za napad. Cjelokupno kretanje uvijek mora pratiti ritam koji zadaje muzički instrument.

Sportski vodič