Kako kladionice postavljaju kvote?
Uspješne i poznate kladionice nisu svoj uspjeh postigle na riskiranju i postavljanju kvota “na osjećaj”. Puno je razmišljanja uloženo u postavljanje kvota na određene sportske događaje pa tako imamo situacije u kojoj im je zapravo nebitno koja ekipa pobjeđuje jer oni u svakom slučaju ostvaruju profit.
Kladionice prvo određuju marginu koju žele postaviti, recimo da je ona 5% (u tekstu kasnije ćemo objasniti i što su točno margine). Kladionica na osnovu raznih informacija i statistika tada računa vjerojatnost određenog ishoda te od njega oduzme marginu. Ako je primjerice, vjerojatnost ili kvota nekog događaja procijenjena na 3.00, kladionica od te kvote oduzima marginu od 5% i dobivamo konačnu kvotu od 2.85.
Kao što smo spomenuli, kladionice se koriste statistikom, formama, povijesti, pa čak i ljudskim mišljenjima pri određivanju početne kvote na određeni događaj. Što je više informacija i podataka dostupno, izglednije je da će kladionica postaviti kvote koje su sukladne stvarnoj vjerojatnosti. Ako se radi o nekom sportskom događaju koji će se održati prvi puta, kladionice moraju biti posebno oprezne i njihove kvote će biti manje nego što je to prava vjerojatnost za neki ishod. Primjerice, nogometne kvote po pravilu imaju dobru vrijednost jer postoji ogromna količina podataka i statistika. S druge strane, kvote na neke događaje kao što su posebne oklade, recimo zemlja pobjednica Eurosonga bit će puno manje i imati veću marginu, naposljetku i priuštiti veću zaradu kladionici.
Što su onda uopće margine i kako kladionice zarađuju od njih? Najlakši način da odgovorimo na to pitanje je da se prisjetimo nekog događaja na kojem postoje samo dva moguća ishoda. Recimo da se radi o teniskom meču i oba igrača imaju identične šanse za pobjedu. Naivni kladioničari pomislit će kako će u prosjeku pola kladioničara uplatiti na jednog, a pola na drugog igrača i koji god pobijedi, kladionica neće ostvariti profit već se ostati na nuli. To bi vjerojatno i bilo tako kad ne bi postojale margine.
Na događajima s dva ishoda nikad nećete vidjeti da su kvota na svaki ishod 2.00 već će one biti malo manje, ali poprilično blizu 2.00. Recimo da su kvote na oba ishoda 1.91. Vi stavljate na svaki ishod 50 eura, dakle uložili ste ukupno 100 eura. Sada kad pogledate koliko vam je mogući dobitak na nekom od ta ishoda, dolazite do zaključka da je on 95.50 eura. Upravo u ovih 4.50 eura nedostatka krije se margina o kojoj govorimo. Ona iznosi 4.5% u ovom slučaju, a to je i na prvi pogled očigledno te ne zahtijeva puno računanja. 4.5% od 100 eura iznosi 4.50 eura. Naposljetku zaključak je da u prosjeku, na svakih 100 uloženih eura kladionica zarađuje 4.50 eura.
Na kraju vrijedi još spomenuti da vjerojatnost nije jedini aspekt postavljanja kvota. Važnu ulogu igraju i procjene koliko bi kladioničari zapravo mogli naginjati na jednu stranu i uplaćivati na određeni ishod. Čak i u susretima koji imaju 50-50 šanse u korist oba sudionika, javnost često ima svog favorita i zbog ovog ili onog razloga podržat će ga. Najčešće je to zbog navijačke privrženosti ili nekog detalja koji se u zadnji tren pojavio u medijima. U tom slučaju, kvota na ishod koji uplaćuje većina će pasti, a sukladno tome, porasti na suprotni ishod.
