Zbog čega tonu priobalni gradovi širom svijeta?
Manila, Filipini; foto Pixabay
Prema informacijama koje je nedavno objavio „Sajens njuz“, priobalni gradovi širom svijeta tonu i po nekoliko centimetara godišnje.
Satelitska posmatranja otkrivaju da su – usljed spuštanja kopna i porasta nivoa mora – mnogi priobalni regioni izloženi većem riziku od poplava nego što se ranije mislilo, izvijestili su istraživači u aprilu ove godine.
Geolog Met Vej i njegove kolege sa Univerziteta Roud Ajland u Naragensetu proučavali su 99 primorskih gradova na šest kontinenata. „Imali smo u vidu stanovništvo i geografsku lokaciju", kaže on. Prethodna istraživanja fokusirala su se samo na jedan grad ili region. Ovo istraživanje je drugačije, kaže Vej, „ono je jedno od prvih koje zaista koristi podatke sa globalnom pokrivenošću".
Vej i njegov tim oslanjali su se na zapažanja iz perioda od 2015. do 2020. g. koja su dobijena putem dva evropska satelita. Instrumenti sa satelita šalju mikrotalasne signale prema Zemlji, a zatim snimaju talase koji se odbijaju. Mjerenjem vremena i intenziteta tih reflektovanih talasa, tim je odredio visinu tla sa milimetarskom tačnošću. S obzirom na to da svaki satelit leti iznad istog dijela planete svakih 12 dana, istraživači su uspjeli da prate kako se tlo deformisalo tokom vremena.
Najveće stope slijeganja – do pet centimetara godišnje – primećene su uglavnom u azijskim gradovima poput Tjencina u Kini, Karačija u Pakistanu i Manile na Filipinima. Štaviše, gotovo jedna trećina analiziranih gradova (34 grada) na pojedinim mjestima tone za više od centimetar godišnje.
To je trend koji zabrinjava", kaže Dario Solano-Rohas, naučnik sa Nacionalnog autonomnog univerziteta u Meksiku, koji nije bio uključen u istraživanje. Ti gradovi su pogođeni dvostruko: u isto vrijeme kada nivo mora raste zbog klimatskih promjena, zemlja tone. „Razumijevanje tog dijela problema je ključno", kaže Solano-Rohas.
Satelitska mjerenja visine tla u priobalnim gradovima i oko njih – dobijena od 2015. do 2020. godine – otkrivaju koliko brzo ti gradovi tonu. U nekim dijelovima tlo se spušta za više od deset milimetara godišnje. Negativne vrijednosti odgovaraju potonuću tla i udaljavanju od satelita, dok pozitivne odgovaraju izdizanju tla. Satelitski snimci pokazuju mjesta gdje je slijeganje najveće, što ukazuje da su ta područja centri stambenog ili industrijskog razvoja.
Kada su istraživači pogledali satelitske slike regiona unutar gradova koji su brzo tonuli, vidjeli su uglavnom stambena ili komercijalna područja. To je bio dokaz da je uzrok za ove pojave ispumpavanje podzemnih voda, navodi tim. Dobijeni rezultati su pokazali da trenutno najbrže tonu gradovi Tjencin u Kini, Manila na Filipinima i Karači u Pakistanu. Ali, ima razloga za nadu. Naime, Džakarta je ranije „tonula" skoro 30 cm godišnje. Ali u poslednje vrijeme spuštanje tla se usporilo, vjerovatno zbog nedavnih vladinih propisa kojima je ograničena ekstrakcija podzemnih voda, zaključuju autori.
