Što se krije iza E-brojeva?
Danas je gotovo nemoguće kupiti prehrambeni ili kozmetički proizvod koji u svojoj deklaraciji nema oznaku “E”.
Što se iza toga krije? E-broj je oznaka odobrenog aditiva prema klasifikaciji Europske zajednice. Aditivi su tvari koje se kao bojila, pojačivači okusa, umjetna sladila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori i stabilizatori dodaju hrani i kozmetici, a mogu biti prirodnog ili, češće, sintetičkog podrijetla. U posljednjih stotinjak godina sintetizirano je oko 600 različitih spojeva, no osim klasičnih testova toksičnosti, nad svima njima nisu provedeni i suvremeni testovi kancerogenosti i mutagenosti. Jedan od aditiva koji je izazvao najviše nedoumica jest regulator kiselosti E330. Iza ovog broja krije se limunska kiselina koju u prirodi pronalazimo u voću. Nova istraživanja su zabilježila da se prirodan spoj i onaj dobiven industrijskim putem, iako kemijski potpuno identični, u čovjekovom metabolizmu ne ponašaju jednako. Dok limunska kiselina iz voća ne izaziva zdravstvene poteškoće, sintetička u većim količinama izaziva upalu usne šupljine, probavne smetnje, a sumnja se i na kancerogenost. Nije još otkriveno odakle potječe ova razlika.
Uporaba nekih aditiva u pojedinim je zemljama zabranjena. Na primjer, u Norveškoj i Austriji zabranjen je konzervans E210 ili benzojeva kiselina, odnosno njezine soli, jer je dokazano da kod osjetljivijih osoba i djece uzrokuju urtikariju, astmu i hiperaktivnost. Kemijskom reakcijom između soli benzojeve kiseline i askorbinske kiseline (vitamina C) u organizmu nastaje benzen, jedan od najopasnijih otrova i kancerogena. U SAD-u je zbog otrovnosti zabranjen aditiv E123, crvenilo amarant, koji je u upotrebi u većini zemalja Europe kao i u Hrvatskoj (lista aditiva koji su odobreni u našoj zemlji može se pronaći u Pravilniku o aditivima, NN 129/2003).
Posljednjih godina sve su intenzivnija istraživanja aditiva na prirodnoj bazi. Od prirodnih bojila istražuju se biljne boje poput zelenog klorofila, ljubičastih antocijana i žuto-narančastih karotena. Prirodni konzervansi su, primjerice, med, šećer i alkohol, dok prirodne antioksidanse te spojeve protugljivičnog i antibakterijskog djelovanja pronalazimo u ružmarinu, kadulji, đumbiru, origanu, grejpu i brojnim drugim biljkama. Dokazano je da svi ispitani prirodni aditivi mogu djelotvorno zamijeniti kalcij propionat koji se dodaje brašnu pri izradi kruha.
Činjenica je da aditive u svakodnevnom životu ne možemo izbjeći. No, sve veći broj bolesti koje se povezuje uz način prehrane i suvremen način života općenito, primorava nas da obratimo pažnju na kvalitetu proizvoda koje koristimo.
Autor: Iva Hollós, Nova Akropola
